SRDAČAN POZDRAV (MRZIM TE) NA GOODREADSU
SLUŽBENA WEB STRANICA AUTORICE
KUPI KNJIGU OVDJE
________________________________________________________________________________
Srdačan pozdrav (mrzim te) podjednako je humorističan i dubok standalone debitantski roman autorice Natalie Sue u izdanju Mozaik knjige.
Srdačan pozdrav, dragi kolege
Jolene se, i nakon godina provedenih u istoj tvrtci, teško snalazi među kolegama koje ju nikako ne prihvaćaju. Svi je promatraju ispod oka, izbjegavaju i isključuju. Jedinu utjehu pronalazi u načinu na koji se odlučila nositi s neugodnom atmosferom: na kraj svakog maila koji im šalje, na bijelu podlogu bijelim slovima ispiše im privatnu poruku. Te poruke govore što doista misli o njima i nisu nimalo ugodne. A kad bude uhvaćena na djelu, cirkus te tek počinje!
Nakon što joj na računalo ugrade ograničenja, Jolene dobije pristup svim mailovima i chatovima u firmi. Odjednom ima savršeni uvid u njihove vlastite istine. Saznaje sve što govore o njom, a i sve druge spletke koje se vode iza kulisa. O njihovim planovima za otkaze i promaknuća, ali i o osobnim problemima koje imaju. I zbog kojih shvaća da su i oni samo ljudi.
Zahvaljujuću novome tipu iz ljudskih resursa kojemu se mora javljati u redovitim razmacima, a onda i špijuniranju kolega, Jolene će se život dodatno zakomplicirati. Ali radi se o tome da za to više neće moći kriviti isključivo druge.
Uredska priča koja je toliko više od toga
Ovaj roman je demonstracija vještine i spretnosti. Privuče vas zabavnim naslovom i još zabavnijim opisom, a tada vam pokaže da se ovdje radi o puno više od puke zabave. Pomisao da postoji hrabra duša koja odbrusi kolegama dok prijeđu granicu pameti, ukusa i pristojnosti moja je prilika da tih 400 stranica preživim u njezinoj koži i doživim neki oblik zadovoljštine. Jer sigurna sam da ćete se složiti da se barem jednom dogodilo da ste nekome u mailu htjeli uz srdačne pozdrave napisati i da se nadate da im umišljenu facu nećete vidjeti barem do iduće godine. Ja jesam. Ali kratka digresija ovdje, da ne biste završili poput protagonistice: postoje ljudi koje svoje postavke imaju podešene na tamni način pa im je ekran crn (ja na primjer) dok otvore programe. Nemojte se zeznuti pa skrivenu poruku obojati u bijelo 😀
Očekivala sam s ovim romanom lagano štivo, a dobila prekrasnu duboku priču o kompleksnosti ljudskog života. Svi mi imamo slojeve i lica. Ne pokazujemo isto lice na poslu kolegama, djeci i supružniku, prijateljima i ostatku obitelji. Svatko od nas vidi dio nas, onaj dio s kojim se toj drugoj osobi možemo najviše približiti. Ali svi ti naši dijelovi i lica ipak su duboko isprepleteni i međusobno suovisni. Naš obiteljski život utjecat će na naše karijerne (ne)uspjehe. Naše radno mjesto ostavit će posljedice na naš društveni život. I tako ukrug.
Tko smo zapravo?
Ponekad nećemo znati prepoznati vlastiti potencijal. Ponekad nas život slomi na toliko načina da ne prepoznajemo tko smo bili, tko smo sada ili tko želimo postati. Ponekad se skrivamo od drugih, a najčešće od sebe samih. Usamljeni smo. Sramimo se prošlih grešaka, bojimo se da su sve oči uprte u nas, da nas prosuđuju, bave se nama ili nas ocjenjuju. I tada nas to koči, sprječava nas da se usudimo sanjati, planirati ili poduzeti korak prema tome planu. Tjera nas da se usidrimo na mjestu i mariniramo u našoj viziji naše nesavršenosti.
To se dogodilo Jolene. Njezina karijera i odnos s drugima samo je odraz njezinog odnosa s njom samom. Smijemo li je nazvati žrtvom njezine radne okoline ako pritom ne priznamo da se taj odnos počeo mijenjati čim je ona napravila prvi korak ka promjeni? Je li zaista bila žrtva jer si nije mogla pomoći ili jer nije pokušala?
Ovaj roman pokazuje svu dubinu ljudske složenosti koja ponekad uopće nije tako složena. Činjenica je da svaka osoba u našoj okolini ima svoju priču iz koje djeluje. A naš odnos s tom osobom ovisi jednako o njoj koliko i o nama. Vrijeme je da preuzmemo svoj dio odgovornosti.
Srdačan pozdrav i hvala unaprijed
Naša Jolene u ovome se romanu zaista uvlači u brojne nevolje. Prošlost se vraća da ju proganja, obitelj ju usmjerava na staze koje uopće nisu za nju, tu je jedna mala susjeda koja se uvijek pojavi u nezgodno vrijeme i njezin vlastiti plan koji više šteti nego koristi. Na tom je putu ipak u stopu prati novi zaposlenik iz ljudskih resursa, koji je nekako zapravo…vidi. Kome se ona sviđa, i još važnije, koji joj svojim primjerom pokazuje kako je to slijediti svoje snove. Jolene od njega uči veliku istinu: budi ono tko jesi i drugi će te prihvatiti, a posao koji imaš, iako možda pogrešan, prihvati samo kao put do onog pravog.
Ova fantastična knjiga zabavna je, poučna i neočekivano duboka. Autorica uredsku svakodnevicu opisuje tako jednostavno i istinito, i ironije li, upravo zato postiže takvu dozu humora. U kakvome god uredskom kolektivu radili, bez obzira imate i tamo, poput mene, kolege koji su vam i istinski prijatelji, ili pak vaša trpeljivost završava kad otkuca 16 sati, uz ovu ćete se knjigu zasigurno zabaviti. A Jolene ćete, barem donekle, razumjeti.
Ako želiš pronaći još knjiga koje su drugačije i neočekivane, probaš pročitati ovu.
- Natalie Sue: Srdačan pozdrav (mrzim te) - 01/06/2025
- Sabrina Philippe: Vidjet ćeš, duše uvijek nađu svoj put - 24/03/2025
- Elle Kennedy: Pravila i povlastice (Dnevnici s kampusa #2) - 17/03/2025
