POLJUBAC ZA PAMĆENJE NA GOODREADSU
KUPI KNJIGU OVDJE
___________________________________________________________________________
Poljubac za pamćenje treća je i posljednja knjiga u serijalu Once Upon A Time. Još jedan roman iz pera Terese Medeiros stiže nam iz Mozaik knjige.
Njegov poljubac za pamćenje
Nakon što doživi nesreću i posebno jako udari glavom, Sterling se možda neće sjećati svojeg imena i razloga zbog kojeg se probudio u šumi, no poljubac lijepe djevojke nikad neće zaboraviti.
Laura ima drugačiji problem. Ona bi svoje teškoće vrlo rado zaboravila. Umjesto toga, jako je i bolno svjesna činjenice da ima samo nekoliko dana da se uda, ako zajedno s braćom ne želi završiti na ulici.
Zato Lauri sine ideja: uvjerit će izgubljenog stranca da je njezin zaručnik i organizirati vjenčanje s njime. Njezin plan čini se naoko savršenim.
No što ako se Sterling sjeti svega?
Sve zbog poljupca
Ima neke romantične istine u tome da jedan poljubac može započeti sukob, pa čak i rat (sjetite se Helene Trojanske…). Koliko to god možda zastrašujuće zvučalo, najčešće se radi o ratu koji se zbiva u ljudima koji taj poljubac dožive. Jer nakon savršenog poljupca, mi se mijenjamo. Mijenjaju se naše želje, naša nastojanja i naši prioriteti. Često se uvjerimo da postoje važnije stvari od onih kojima smo dosad pridavali najviše pozornosti, da postoji netko tko dalje može koračati s nama, da ne moramo sve sami. U nama se javlja konflikt između naših starih uvjerenja i novih spoznaja i pobuda.
Isto se dogodilo i Sterlingu. Jedan poljubac započeo je lavinu promjena kojih je Sterling bio svjestan, no prihvatiti ih značilo bi prihvatiti i promjene koje s njima stižu. Sterling je osjećao da nije mila, velikodušna osoba kakvom ga Laura smatra, no želio je to biti jer je uviđao da je, kao takav, bolja i mirnija osoba. U svojem novom ponašanju pronašao je mir kakav ranije nije osjećao. A to nas uči puno o moći i utjecaju iskrenih, nekorumpiranih emocija. No tjera nas da se zapitamo: mogu li loša ponašanja izvirati iz pozitivnih osjećaja?
Hoćemo li zapamtiti?
Poljubac za pamćenje povijesni je ljubavni roman o ljubavi koja se rađa iz situacije koja naizgled nema izlaza i prisiljava oba lika na neke drastične, pomalo upitne odluke.
Teresa je definitivno jedna od prkosnih autorica koja se suprotstavlja jednostavnosti. Svojim romanima uvijek kao da se kreće po rubu između onoga što bi se čitatelju moglo činiti kao izazovnim i onoga što bi im se moglo činiti, u najmanju ruku, riskantnim.
Kada razgovaramo o riskantnim potezima po pitanju stvaranja svojih likova (to pomalo upada u oči), odluku o tome koliko su one dobra ideja može donijeti svaki čitatelj zasebno. Mene je, primjerice, u ovom romanu mučilo ponašanje i izražavanje dva najmlađa lika, djevojčice od deset i dječaka od trinaest godina. Osim što su mi se njihova komunikacija, izbor vokabulara i sama tematika razgovora činili previše kompleksnim za djecu njihovih godina, tako mi je djelovala i činjenica da je jedan od njih dva puta isplanirao i pokušao (doduše i srećom! neuspješno) počiniti ubojstvo. Nadalje, kasnije se preko toga prešlo, a da nitko nije dobio ni packe – vjerojatno zato što se radilo o djetetu (što je još i gore…).
Pitanja, pitanja, pitanja…
Druga takva stvar je vjenčanje provedeno na prevaru, za muškarca koji ima amneziju. Iako se Laurina priča naoko čini romantičnom, žena je praktički kidnapirala čovjeka, varala ga i bila spremna preuzeti odgovornost za prilično ozbiljne moralne i emocionalne posljedice koje bi to moglo prouzrokovati Sterlingu, u slučaju da se njemu vrati pamćenje i shvati da ima drugi život na nekom drugom mjestu (možda je čak i oženjen). To što se on u međuvremenu zaljubio u nju samo je olakotna okolnost koja je izgledna samo iz razloga što sve ovo čitamo u ljubavnom romanu.
Zamislite da se radi o detektivskom…uzevši sve u obzir, čisto sumnjam da bi neki inspektor na Lauru gledao s naklonošću. Možemo li Lauru zaista opravdati time što je bila očajna da spasi svoje bližnje, ako smo zagovornici pravde i očekujemo da svaki zločin rezultira kaznom? Ili ćemo odlučiti da Laura nije učinila ništa krivo samo zato što je simpatična glavna junakinja. Ili ne daj bože, zato što je žena?
Povijesni ljubavni romani teže tome da prikažu društvo u obliku u kojem je ono stvarno postojalo, a u kojem su muškarci bili nadmoćniji spol. Većina njih smatrala je da žene treba zatvoriti u kuhinju, oduzeti im pravo glasa i oblikovati ih u poslušne lutke. U ovome slučaju bila je žena, Laura, ta koja je to radila Sterlingu, želeći ga pretvoriti u muškarca kakav ona želi da bude. Kad bih podržala takvo njezino ponašanje, morala bih podržati i muški, ranije spomenuti, mizoginizam i šovinizam. Ako pogledamo, takve muškarce u knjigama obično uvijek snađe karma i nije pritom nimalo milosrdna. A Laura je dobila nagradu. Reći da je to fer bilo bi iskazati diskriminaciju, a to je upravo ono protiv čega se borimo.
Poljubac za pamćenje i propitkivanje
Zaključujem time svoja promišljanja s podvojenim mišljenjem o romanu i bez konkretnih odgovora na svoja pitanja. Spremna pročitati vaše mišljenje, koje možete ostaviti u komentaru. A zanima li vas više povijesnih ljubavnih romana ove autorice, naći ih možete ovdje.
