NA PUTU DO DNA NA GOODREADSU
SLUŽBENA WEB STRANICA AUTORICE
KUPI KNJIGU OVDJE
________________________________________________________________
Na putu do dna, posljednji je objavljeni roman Colleen Hover, i najnoviji prevedeni u Nakladi Neptun. Radi se o psihološkom romanu koji će ispitati sve naše granice i uvjerenja.
Jedna autorica na putu do dna
Petra je autorica koja je dotakla dno nakon što su je čitatelji pokopali zbog ekranizacije njezina poznatog romana. Odonda nije uspjela napisati ni riječi, a jedino o čemu može razmišljati su recenzije, kritike i negativni komentari. Doveli su je do toga da toliko sumnja u svoj talent da ozbiljno preispituje je li ga ikad uopće imala. Preispituje je li uopće moguće napisati roman o nečemu što autor nikad nije doživio? Je li moguće na vjerodostojan način čitatelju prikazati emociju?
Kad se odluči osamiti kako bi pobjegla od distrakcija, dolazi u kuću daleko od ljudi i grada. Njezin je plan zadubiti se u knjigu koju je davnih dana isplanirala i napisati je u roku koji joj je zadan. Ali ne potraje dugo dok joj na vrata ne pokuca zgodni policajac… Koji nevjerojatno podsjeća na muškog protagonista kojega je zamislila. I zato donosi opasnu odluku: u toj kuću, na tih nekoliko tjedana, postat će Rhea, žena o kojoj je pisala, i voditi život kakav bi ona vodila. Za svoju knjigu sprema je na sve, čak se odreći i života koji je živjela.
Živci na desetu potenciju
Što je ovo, ljudi moji? Pitam ja vas, kako da čovjek s ovom knjigom ostane ravnodušan? Kako da nas ne potrese? Ne izuje iz cipela? Ne razbjesni? Ne zalijepi za stranice? Ova žena, a govorim koliko o autorici, toliko i o protagonistici, izaziva nas sa svakim slovom koje napiše, opsjeda nas do granice ludila.
Ovaj roman definitivno je zaslužio da se o njemu govori. Ne samo zbog žanra kojem pripada, a koji je za autoricu (unatoč Verity i Layli) i dalje nesvakidašnji, već i zato što ga je izvela tako elegantno da na kraju možemo reći samo: “Radi se o CoHo, možemo li uopće biti iznenađeni?”
Neka vrsta poruke
Ovu knjigu shvaćam kao neku vrstu autobiografije koja se otela kontroli u trenu kad je prešla u fikciju. I to namjerno. Svi jako dobro znamo da su brojne knjige CoHo doživjele ekranizacije i da je svatko od nas o njima (kao i o knjigama) imao svoje mišljenje. U ovome romanu, kroz Petrina iskustva, unatoč tome što tvrdi da knjigu nije pisala o sebi, vjerujem da CoHo opisuje ono što je sama doživljavala. Taj je dio sirov surov, dubok i jako dobro oslikava stanje uma osobe koja je pod konstantnim pritiskom da se svima svidi, a što je već u startu nemoguće. Rekla bih da je to i neka vrsta poruke nama, gledateljima, čitateljima i komentatorima, kada komentiramo da zapamtimo… Da nam s druge strane stoji osoba od krvi i mesa.
S druge strane, CoHo iz tog tmurnog raspoloženja svoju protagonisticu gura prema odluci od koje nema povratka: da postane spremna na sve da ponovno počne pisati. Petra tako nas čitatelje počne tjerati da je pratimo i pritom preispitujemo je li cilj vrijedan putovanja i opravdava li cilj sredstvo… I bismo li joj bili spremni sve oprostiti samo zato što želimo vidjeti prema kakvom nas cilju vodi. Čeka li je na kraju nova uspješna knjiga… ili potpuni pad?
Ona i mi na putu do dna
Mislim da Petra nije stvorena da nam se svidi. Mislim da je stvorena da nas natjera da prihvatimo da je pisanje knjige psihološki proces jednako koliko i kreativan i da tjera osobu da se bori sama sa sobom i svojim najdubljim strahovima. Također, mislim da je stvorena da nas tjera da se suočimo sami sa sobom. Koliko smo puta sami sebi opravdali neku lošu odluku time da je smijemo donijeti jer smo već uložili truda, muke, vremena, novca, znoja i suza? Možda i krvi. I da zaslužujemo, barem jednom, barem nakratko, namjerno pogriješiti kako bi na duge staze pobijedili?
Naslov Na putu do dna toliko je dobro odabran da otkriva samu suštinu knjige i protagonistice. Kad bih u jednoj rečenici morala svesti o čemu se radi u knjizi, rekla bih da ona prikazuje krvoločnu stranu spisateljskog zanata. Nemilosrdnost i sebičnost pomiješane s očajem i bespomoćnošću.
Još jedno must read štivo
Nemojte reći da vas nisam upozorila. Ova knjiga je drugačija i teška. Obrađuje teme pred kojima bismo u stvarnome životu povukli granicu i ne čita je se uvijek lako. Likovi su zavodljivi i intenzivni, a radnja puna preokreta. CoHo je u njoj predstavila lepezu ljudi koji su sve samo ne nevini, a velikim dijelom ništa nisu krivi. Ako znate da od ove autorice očekivati možete zaista sve i to odrađeno na zaista izvanredan način, onda znate da se ovakva knjiga ne propušta.
A ako se još niste upoznali s romanima CoHo, onda je za vas ovo prava adresa.
- Colleen Hoover: Na putu do dna - 03/06/2026
- Susan Elizabeth Phillips: Ljubav s okusom čokolade (Chicago Stars #10) - 26/05/2026
- H.D. Carton: Gdje je Molly (Igra mačke i miša #2,5) - 10/05/2026
