Jednadžba srodnih duša

JEDNADŽBA SRODNIH DUŠA NA GOODREADSU

SLUŽBENA WEB STRANICA AUTORICA

KUPI KNJIGU OVDJE

____________________________________________________________________

Već dugo nisam čitala roman ovog književnog dvojca, pa sam roman Jednadžba srodnih duša dočekala s osmijehom na licu. Radi se o slatkom standalone ljubavnome romanu uz kojih će vam, ako i niste baš obožavatelj, matematika i biologija odmah postati simpatičniji. Roman je objavljen u Stilusu.

Jednadžba srodnih duša je otkrivena!

Baj baj, aplikacije za dejtanje, helou biologija! River Nicholas svojim otkrićem promijenit će svijet. Naime, otkrio je da se analizom gena može pronaći srodna duša! Ono što nije očekivao je da će njegovi vlastiti rezultati pokazati 98% podudarnost s Jess, analitičarkom i samohranom majkom koja mu se uopćene sviđa.

No Jess je u financijskoj stisci, a Riverova firma spremna je platiti masnu lovu ako ona pristane neko vrijeme izlaziti s njime i provjeriti ima li istine u tome što je aplikacija izračunala. A River je većinu svojeg odraslog života proveo u laboratoriju, pokušavajući razviti tehniku koja mu je pokazala da ima srodnu dušu. Logično je da učini sve što treba kako bi sam testirao svoju teoriju.

Njih dvoje započet će svoju vezu kao eksperment. Hoće li im podudarnost od 98% pomoći da doživje svoj sretni završetak? Ili ipak neće?

Dilema stoljeća!

Zamislite da možete samo polizati neki štapić i za par dana na temelju rezultata analize vaše sline, saznati ime i prezime svoje srodne duše! To bi značilo da postoji način da se, usporedbom vašeg genoma i genoma svih drugih ljudi koji su dali svoj uzorak, mogu pronaći biološke podudarnosti, sličnosti i razlike, koje bi mogle ukazati na to koliko ste kompatibilni s drugom osobom. Nevjerojatno, nije li?

Upravo to postigao je naš River u ovoj knjizi. No iako je sve zvučalo bajno, njega je i dalje mučilo nekoliko praktičnih, ali krucijalnih pitanja. Prvo je, znači li to da emocije uopće ne igraju ulogu u izboru partnera, već samo geni i biologija? Drugo je, što je sa svim onim parovima koji već dugi niz godina sretno žive, a na njegovom testu pokazalo im se da su im šanse za uspjeh gotovo zanemarive? I treće, ono najvažnije, smijemo li se toliko osloniti na tehnologiju da čak i po pitanju ljubavi više vjerujemo stroju nego vlastitom srcu?

Ova knjiga oduševit će ne samo inovativnom idejom i premisom, već i ovom dilemom koju stavlja pred likove i čitatelja.

Što ćemo s Riverom?

Roman je ispričan u trećem licu, sa Jessinog stajališta, a u prvoj polovici knjige River egzistira, kao što bi ga moja mama elokventno opisala kao “drvena Marija”. Samo stoji i… tu je. Nula posto proaktivnosti po bilo kojem pitanju, vječito namrgođen iz ko zna kojeg razloga. Sjedi i čeka da se stvari s Jess dogode, da ih netko drugi pokrene, a onda on reagira jer ne zna što bi drugo – i složi se sa svime.

Predstavljen je kao neki big deal, ali lik je poput djeteta od tri godine koje sjedi za stolom sa strogim roditeljima dok ga oni tjeraju da ondje bude i poslušno jede brokulu koju ne može smisliti. Dok gledam Riverovo ponašanje prema Jess u tom dijelu, njegovo istraživanje je poput tih roditelja, tjera ga da bude prisutan, a Jess je njegova brokula. Iz njega se cijelo vrijeme širila snažna odbojnost prema njoj, koja se nimalo ne može opisati kao prikrivena seksualna napetost.

Hm?

Trebamo čekati do kraja prve trećine knjige da o liku išta saznamo. Za mene je to predugo jer je dotad prikazivan kao seronja, u potpunosti nezainteresiran za nju. Nije ovo prva knjiga u kojoj je muški lik nezinteresiran za ženski, ali obično je ta nezainteresiranost samo vanjska, a pravo stanje stvari se vidi kroz seksualnu napetost, a nje ovdje nema.

Onda negdje nakon što prijeđemo sredinu, River napokon počinje više ličiti ljudskoj osobi nego robotu. Stvar se po pitanju njega popravi. Samo sreće ima da me dotad nije toliko rasrdio da odustanem od čitanja 😛

Jednadžba srodnih duša – svakako posebna knjiga

Bude mi žao kad tako odličan i jedinstven koncept bude oslabljen čudnošću lika. No bila je tu još jedna “sitnica” koja me na trenutak obeshrabrila. Ne skrivam svoje oduševljenje načinom na koji je ova knjiga zamišljena. Zaista, kada ste zadnji put čitali o aplikaciji koja vam srodnu dušu može naći na temelju DNK? Baš nikad. Kapa dolje za ideju.

I zato me iz tračnica u jednome trenutku dodatno izbacilo kad, nakon polovice knjige, kao jedan od zapleta postane to što Jessina baka završi u bolnici jer padne i nešto polomi. Da me ne biste krivo shvatili, nisam mrzitelj njezine bake. Ali čitam ovu knjigu zbog fascinantne aplikacije i dva lika spojena na najinovativniji mogući način. Očekujem da na tome putu likovi nailaze na srodne prepreke. Ali kad bi jedna od najvećih prepreki pri tome svemu postao polomljeni kuk njezine bake, to bi stvarno smatrala lijenim pisanjem.

Kako to mislim?

Najlakše je protagonistu zapapriti tako da se nekog random lika pošalje u bolnicu zbog nečega što mu ne ugrožava život i onda oko doga dići prašinu. U stilu: “Imam likove koje je spojila aplikacija i sad moraju zaključiti jesu li srodne duše, valja li ta aplikacija išta ili će im uništiti živote i karijeru. Moram im nekako zakomplicirati život da ih stavim na kušnju… Hej, hajde da ja smjestim baku u bolnicu!”

Nekako sam preživjela Rivera u prvome dijelu knjige, pa tako i onda ovo u drugoj polovici. Srećom, baka je ostala u pozadini, pa je priča napokon krenula svojim logičnim tokom. Svjesna sam toga da su i River i “baka sičjuejšn” u potpunosti rezultat mojeg osobnog dojma i da se neki čitatelji sa mnom neće složiti. To je u redu. Moj cilj niti je ikada bio, niti će biti, odogovoriti vas od čitanja. Ova knjiga jednostavno mi se činila prevelika, prenadmoćna, predobra da bi u njoj nešto takvo očekivala.

Još par sitnica o romanu Jednadžba srodnih duša

Što se tiče ostalih točki vrijednih komentiranja, roman obiluje zanimljivostima koje će vas privuči. Protagonistica je statističarka, ljudi moji. Koliko je to super! Definitivno zanimljiv i snažan izbor zanimanja koji ruši stereotipe. Usto je i samohrana majka koja se mora suočiti sa uštogljenim znanstvenikom. Usto ima majku koja je se odrekla dok je bila dijete i na koju ona sama mora paziti kao odrasla osoba. Jess je idealan lik, dubok, trodimenzionalan, prikazan sa svih strana. Tome najviše doprinosi činjenica da je svijela knjiga pisana iz njezine perspektive. K tome ima i fascinantnu najbolju prijateljicu – autoricu ljubavnih romana. Ženski likovi u ovoj knjizi zaista brilijiraju.

Najprimamljiviji trope u romanu Jednadžba srodnih duša definitivno mi je bio forced proximity, ilitiga činjenica da su likovi bili prisiljeni vrijeme provoditi zajedno zbog neke “više sile”. Volim kad se likove baci u vatru jer tako njihovi karakteri najviše dolaze do izražaja.

Na kraju ovog podužeg izlaganja, pozvat ću vas da svakako pročitate knjigu i javite mi svoja zapažanja. A za više zanimljivog sadržaja o ljubavnim romanima, svkako kliknite ovamo.

Rose Strong
Latest posts by Rose Strong (see all)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *