IGRA LJUBAVI I MRŽNJE NA GOODREADSU

SLUŽBENA WEB STRANICA 

AUTORICE KUPITE ROMAN OVDJE

____________________________________________________

Nevjerojatno je kako se stvari ponekad poslože. Nedavno mi je prijateljica (čiji savjet o knjigama uvijek poslušam) preporučila roman The Hating Game. Pročitala sam negdje do polovice pa slučajno jedne večeri kliknula na Fejs. A kad tamo: objava Mozaik knjige u kojoj tu istu knjigu, pod naslovom Igra ljubavi i mržnje, najavljuju za kraj ovog mjeseca. (Roman je objavljen u rujnu 2018., nakon nastanka ove recenzije.)

Imam teoriju. Kad nekoga mrzite, uznemiruje činjenica da se osjećate poprilično slično kao i kad ste u nekoga zaljubljeni.

Znate li koliko je naporan posao raditi u izdavačkoj kući? Jer zaista jest. A pogotovo ako, svaki puta kad podignete pogled s papira ispred sebe, morate gledati u nadmetnu facu svojeg najvećeg neprijatelja.
Luce i Josh međusobno se mrze. Jedno su drugome najveća noćna mora.
A sve postane jooš gore kada saznaju da će postati međusobna konkurencija za prestižno radno mjesto u tvrtci u kojoj rade.
No igra mržnje koju su davnih dana počeli igrati zapravo će ih toliko približiti jedno drugome da će jedno drugome biti prisiljeni otkriti svoje pravo lice.
On zapravo nije hladnokrvi gad kakvim ga svi smatraju. Ona nije djevojka bez karaktera koju svi iskorištavaju.
Dvoje ljudi koji su se donedavno mrzili shvatit će da tvore par iz snova, spreman preskočiti svaku prepreku na način koji nikada nisu ni sanjali: zajedno.

U glavi mi se stvori poznati mjehurić od sapunice. Kad bismo barem bili prijatelji. Probušim ga iglom.

Volim chick-lit, ali nekako uvijek na kraju završim s nekim “običnim” ljubićem u ruci. Ostali su mi u sjećanju (i na polici) romani Jane Castello i Jennifer Crusie, kao dobri primjeri ovakve vrste literature.  No Igra ljubavi i mržnje, makar tek roman prvijenac ove autorice, najbolji je roman koji sam pročitala iz ovog žanra.

Prvi razlog zašto mi se ovaj roman toliko svidio je taj što se glavni likovi vječito kolju, kao pas i mačka. Očigledno u sebi imam tu neku sadističku crtu koja voli gledati kad ljudi reže jedan na drugoga, ali časna riječ, takve zločeste stvari pašu mi samo u romanima. Što se više hrvaju, time se mi više zabaljamo, a one se na kraju više vole. Znate onu uzrečicu, tko se tuče, taj se voli – u potpunosti vrijedi za ovaj roman.

Druga stvar u kojoj je roman Igra ljubavi i mržnje “najjači” jest razvoj likova. On je postepen, dubok i temeljit. Tijekom cijelog romana čini nam se da negdje u pozadini čujemo otkucavanje sata. Doima se kao da samo čekamo neki vrhunac kada će ta skrivena bomba eksplodirati. A onda, kad mislimo da je napokon došao taj trenutak, shvatimo da se cijelo vrijeme radilo o otkucavanju sata na pećnici, a rezultat su slatki, fini kolačići. Ono što smo smatrali receptom za katastrofu, ispao je recept za sjajnu ljubavnu priču. 

Kad bi mi bio prijatelj u danima koji su preda mnom, bilo bi mo to posve dovoljno. Bilo bi to dovoljno divno da ukloni sve negativno.Taj bi mi osmijeh bio dovoljan.

Linija između realnosti i mašte tanka je baš poput one između ljubavi i mržnje. Upravo to je lekcija koju ćemo izvući iz ovog romana. Svaki doživljaj ovisi o perspektivi s koje na njega gledamo. Čitajući ćemo naučiti da o ljudima oko sebe zapravo znamo jako malo, a jako su rijetki oni koje zaista poznajemo. Ljudsko ponašanje rezultat je naših iskustava, naše sreće, ali i tužnih trenutaka. Razlog zašto smo takvi kakvi jesmo leži duboko u nama, a mi smo pravi sretnici ako pronađemo nekoga kome bez straha možemo pokazati  te skrivene kutke sebe.
Luce i Josh muči strah od odbacivanja, pa svoje prave emocije kriju iza natmurenih izraza lica, provokacija i oštrih riječi. Na taj način pokušavaju prekriti svoje istinske emocije.

Ali to im ne uspijeva. Njihova veza temelji se na mržnji i suparništvu, ali istodobno je toliko topla i čak pomalo luda, u onom najboljem smislu riječi. Njihov odnos razvija se postepeno, prepreke koje im staju na put realistične su, a to ih čini ljudima čije ćemo motive lako shvatiti i brzo prihvatiti. Baš poput nas, oni se bore, preživljavaju i žele voljeti. Jedno drugome potpuna su suprotnost, ali zapravo su strašno slični.

Kušao me kao da sam nešto slatko. Gleda u moja usta i znam da se prisjeća istog što i ja.

Ja ću roman Igra ljubavi i mržnje proglasiti knjigom mjeseca, a nadam se da ćete se uskoro i samo moći uvjeriti u to koliko je dobar.

Disclaimer: ova recenzija prvi je puta objavljena 25.8.2018. na staroj adresi bloga

Rose Strong

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *