Otkako sam, prije dugih deset godina, počela pisati preporuke knjiga postoji jedno pitanje koje je konstantan kamen spoticanja u ovoj knjiškoj zajednici. Ono glasi: bismo li trebali objaviti “negativne” recenzije ili takvo mišljenje zadržati za sebe? Trebamo li glasno reći ili šutjeti?
Moram priznati da me isto i samu mučilo. Iza svake knjige, bez obzira smatram li ju osobno dobrom ili lošom, stoji posao, energija, novac, ljubav i trud cijelog niza ljudi. Znači li negativno kritizirati knjigu uputiti kritiku svima koji su sudjelovali u tom procesu?
Što za mene znači reći ili šutjeti?
Ako odlučim na ranije postavljeno pitanje odgovoriti pozitivno, i odlučim ne izraziti svoje istinsko mišljenje, što to znači za moj vlastiti integritet kao osobe koja svojim čitateljima i pratiteljima želi pružiti sadržaj koji se temelji na iskrenosti i otvorenosti? Jer samo se tako gradi povjerenje.
Moj zaključak
Izražavanje kritike knjizi smatram svojim pravom, sve dok to radim pristojno, graciozno i s poštovanjem kako bi se očuvalo poštovanje prema autoru, svim akterima u procesu izdavanja knjige i samom romanu.
Ako je dosad i vas mučila dilema reći ili šutjeti, donosim vam nekoliko smjernica koje možete pratiti, ako ste odlučili odabrati pristup kritiziranja:
- Budite konkretni:
Umjesto da koristite opće izraze poput “loše” ili “ne sviđa mi se”, budite konkretni u objašnjavanju svojih stavova. Navedite točno šta vam smeta, što je loše, što vam se ne sviđa ili koji aspekti nisu zadovoljili vaša očekivanja. - Pokažite poštovanje prema autoru:
Iako izražavate negativno mišljenje, pokažite poštovanje prema autoru. Priznajte trud koji je uložen u stvaranje djela i nikako si ne dozvolite napisati uvredu na osobnoj razini. - Naglasite subjektivnost:
Podsjetite čitatelje da je vaša kritika subjektivna i zasnovana na vašim ličnim preferencama. Isto pomaže u tome da se izbjegne apsolutizacija vašeg mišljenja. - Istaknite pozitivne elemente (ako ih ima):
Ako postoji nešto pozitivno u djelu, čak i ako se ne slažete s time u cjelini, istaknite te aspekte. To pokazuje ravnotežu i poštovanje prema raznolikosti ukusa. - Upotrijebite umjerene tonove:
Izražavanje negativnog mišljenja ne znači koristiti agresivan ton. Koristite umjerene i profesionalne tonove kako biste očuvali pristojnost u komunikaciji. - Pružite konstruktivne prijedloge:
Ako imate sugestije za poboljšanje ili vidite potencijalne probleme, podijelite ih konstruktivno. Ovo može doprinijeti produktivnoj diskusiji. - Razgovarajte s otvorenošću za različite perspektive:
Otvorenošću za različite perspektive omogućavate prostor za konstruktivnu diskusiju. Drugi ljudi mogu imati različita mišljenja, i to je u redu. - Razmislite prije nego što objavite:
Uvijek će biti onih koji se ne slažu s vama. Željeli vi to ili ne, ne znate tko je čitatelj vaše recenzije. Nažalost, moja zadnja preporuka mora biti da budete na čisto sami sa sobom o tome hoćete li ulaziti u rasprave s ljudima koji će vas potencijalno prozivati za ono što ste rekli ili napisali. U doba prepucavanja na društvenim mrežama (poput ovih), vi sami najbolje znate hoćete li ulaziti u takve kombinacije ili se držati po strani.
Zaključak teme
Izražavanje negativne kritike knjizi nije iskazivanje superiornosti ili pametovanje. Ono je isključivo naše mišljenje koje se nikome ne mora dopasti niti se itko s njime treba složiti. I sama se nekad borim s tom činjenicom, pogotovo kod knjiga koje moralno upitne stavove prezentiraju obojane ružičastim highlighterom. Zato se uvijek trudim zadržati odstojanje i emocionalnu odvojenost i najbitnije od svega: isto kao što tražim od autora da moje mišljenje ne shvati kao osobnu uvredu, i sama ne shvaćam neslaganje drugih sa mnom kao napad na mene kao autora svojih recenzija.
Moj najvažniji savjet kao se radi o pitanju reći ili šutjeti je zato: recite jedino ako ste spremni da i vama kažu. Ako niste, šutite 😉
