Krv mojih predaka

KRV MOJIH PREDAKA NA GOODREADSU

KUPI KNJIGU OVDJE

_______________________________________________________________________________

Krv mojih predaka urban fantasy je prvijenac domaće autorice Ivanke Ferenčić Martinčić, objavljen u izdanju Innamorate. Roman već ima i svoj nastavak, Kosti naših predaka.

Opasna krv mojih predaka

Nolie Rathbone dugo se morala pretvarati. Radila je jedan posao, posao koji je bio samo krinka dok je zapravo radila jedan sasvim drugi. Zajedno s istinom o poslu, skrivala je i istinu o sebe.

Ona nije poput nas ostalih.

Kad njezinu svakodnevicu uzburka dolazak dvojice muškaraca, inspektor Reda i neljudski čarobnjak, Nolie će napokon iskoračiti iz svoje ni po čemu posebne svakodnevice i biti pozvana na novu dužnost.

Nolie će istovremeno morati tražiti Grimorij, držati stražu, i pomiriti svoj privatni i ljubavni život s novim promjenama. Uza sve to, morat će očuvati tajnu, veliku tajnu o krvi svojih predaka. Sve će ovisiti o njoj. Bit će odgovorna za potencijalno spasenje ili uništenje Zemaljskog predjela.

Krv mojih predaka

Čitamo domaći fantasy

Ima li što bolje od saznanja da hrvatski autori vole fantasy žanr baš kao i mi čitatelji? Da su spremni napisati nam priču o drugačijem svijetu punom drugačijih ljudi? Krv naših predaka upravo je jedna takva drugačija priča. Njezini likovi svakodnevno hrabro i požrtvovno stoje na tankoj liniji između ljudskog roda koji živi nesvjestan opasnosti i bića iz drugih svjetova. Kroz takozvane procjepe, čudovišta dolaze na zemlju s ciljem njezina uništenja. Na putu im stoje samo čuvari i ratnici Reda.

U ovome romanu, autorica je saplela priču o moćnim ratnicima i opasnim čudovištima, o poretku skrivenom oku običnih ljudskih smrtnika. O magiji, čarolijama, drevnim borilačkim vještinama i nesvakidašnjem oružju.

Isto tako, iako ovo nije ljubavni roman, u njemu postoje ljubavni elementi. Postoji jedna specifična, hrabra i progresivna ljubavna priča kroz koja nije centar romana, ali je neobična i drugačija. Sugurna sam da će mnoge natjerati da se zacrvene iako u knjizi uopće nema paprenijih scena.

Živi svijet Magnolie Rathborne

World building je ovdje izuzetno snažan, čak najsnažnija i najuvjerljivija karika ovog romana. Nedvojbeno ćete naglavačke zaroniti u ovu priču jednom kad si date dozvolu za ulazak u Ivankin svijet. Svijet u kojem postoje Nolie, Lucian, Max, Beata i ostatak njihovog društva, opisala nam je metodički i detaljno. Kroz radnju se često pojavljuju scene zajedničkih treninga, naglašava se važnost oružja koje likovi koriste i zavrzlama u koje se likovi uvlače dok pokušavaju natjerati vodu na svoj mlin. Sve u svemu, vidi se da je autorica zakoračila u svoj fantastični svijet, a s njome ćemo i mi.

Osim što postaje članica Reda, glavna junakinja je i knjižničarka. Njezin posao uključuje očuvanje starih knjiga i rukopisa. Dijelovi u kojima se autorica na to osvrće, jedni su mi od najzanimljiviji u romanu. Jasno je da je Ivanka tu “doma” pa na nama ostaje da se, dok čitamo, samo opustimo i uživamo.

Krv mojih predaka

Likovi i emocije

Točka u kojoj sam ja osjećala slabost jest lik same protagonistice Nolie i to iz dva razloga. Prvi razlog je taj što se nisam uspjela povezati s njom jer ju nisam uspjela razumjeti. Premalo sam saznala o njoj kao osobi, o njezinim unutarnjim strahovima, motivacijama, preprekama (Što obožava, što mrzi, čega se najviše plaši? I zašto?). O njezinoj psihi i slabostima. Nisam zamijetila poveznicu između njezine prošlosti i trenutnih ciljeva koje je ta prošlost oblikovala. Bilo je vrlo malo razvoja (ili promjene) lika.

Nisam osjetila onu očajničku potrebu u njoj da radi to što je radila, onu motivaciju koja lika u knjizi tjera da poduzima radnje, onu odluku „ili tako ili nikako“ (“Želim biti tko i za to sam spremna napraviti što i nitko me ni pod koju cijenu neće spriječiti u tome.”). Nije bila proaktivni decision maker, a to je važno jer lik koji donosi odluke koje utječu njega i druge likove zapravo usmjerava radnju knjige. Ona je više plivala nizvodno i radila stvari jer su je naučili da se od nekoga poput nje to očekuje.

No zato će vam se njezin lik, a i knjiga sviđati ako niste tip čitatelja koji voli likove koji ulaze u opise ili analize svojeg emocionalnog stanja. Toga ovdje uopće nema. Autorica je po tom pitanju vrlo praktična i kratka, pa samo kratko, direktno i doslovno naznačava ili čak izgovara neku emociju. Više se zato posvetila, kao što sam ranije spomenula, kreiranju Nolienog svijeta i dočaravanju poslova Reda.

Pročitajte Krv mojih predaka

Ovaj roman krenula sam čitati nakon pročitanih recenzija koje su ju objektivno hvalile, zato mislim da mogu napraviti isto. Većina fantasyja u Hrvatskoj se i dalje samo prevodi i najčešće se radi o young adult žanru. Fantasy “za odrasle” baš i ne prolazi, ako je suditi po gotovo nepostojećem broju prevedenih naslova. I dakako, određenoj količini onih od kojih se odustalo.

Mislim da je zato to važno naglasiti. Ova knjiga “drugačija” je jer u njoj nema tema (a ni pristupa) koje su prilagođene prvenstveno mlađoj publici. Roman na “zreli” način obrađuje sebi zadanu tematiku i čitatelji će to prepoznati kao nešto što je ističe među sličnim knjigama na tržištu. Nadam se da će je se i prepoznati kao vrijednu.

Ako je fantasy žanr nešto u čemu uživate, dajte priliku Ivanki, Nolie i ratnicima Reda. A naslove slične tematike pronaći možete ovdje.

Rose Strong

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *