VITEZ ŽUDNJE NA GOODREADSU
SLUŽBENA WEB STRANICA AUTORICE
KUPI KNJIGU OVDJE
________________________________________________________________________
Vitez žudnje objavljen je u Mozaik knjizi prije nekoliko tjedana, a prvi je u serijalu Svi kraljevi ljudi. S obzirom da ste kliknuli na ovu recenziju, moram vam reći da ćete u njoj naći spoilere jer dok budem objašnjavala svoje stajalište, prema knjizi baš neću biti osobito blaga. Ovo je prvi roman koji je svima poznata autorica Margaret Mallory napisala, no ne i prvi njezin preveden na hrvatski, ali meni nije nikako sjeo. Razloge za to detaljno sam vam opisala ispod.
Vitez žudnje spreman je na sve
William je pobjednički skinuo sa sebe krvavi oklop, a nakon toga se zaputio prema dvorcu koji mu je kralj poklonio. Na vratima dvorca dočekala ga je prekrasna lady Catherine, sada udovica bivšeg gospodara kojega je William upravo ubio. Ponosan na svoj uspjeh i ratni plijen, William oduševljeno dolazi po svoju nagradu.
No lady Catherine ne želi se udati na njega sve dok ne uvidi da joj zapravo nema druge želi li zadržati glavu na ramenima i spasiti svog sina. Nakon što se vjenča s Williamom, ostaje joj odraditi najteži zadatak do sada: uvjeriti ga u to da ponekad čovjek ne može sve dobiti odmah. Najbolje stvari vrijedi čekati.
Glavni lik = glavna mana
Jao…i to sam još napisala u podnaslovu, da svima upada u oko! Dakle, što to ne štima s Williamom?
Za početak, ova knjiga ima zaista dobar naslov, jer lika u potpunosti opisuje. Ipak, ne bih rekla da mu to pretjerano služi na čast. Da bih objasnila zašto to tvrdim, morat ću vam otkriti nekoliko sitnica. Ako želite izbjeći spoilere, ovdje ćete morati prestati čitati.
William i Chaterine otprilike su istih godina, no on većinu svojeg odraslog života provede u bitkama i ratovima. Ona je za to vrijeme udana za muškarca koji ju siluje i fizički zlostavlja, a kasnije prijeti njoj i njihovu djetetu. Da bi ga se riješila, Catherine izda muža prije nego što on ode u bitku u kojoj i pogine. Dan nakon toga, William pobjednički kuca na njezina vrata, a ona je primorana udati se za njega svega nekoliko sati nakon što se oslobodila jednog braka.
Na čiju biste stranu stali?
U tom trenu, pred nama su dva lika: jedan koji je cijeli život ratovao i sada si priskrbio ženu u kojoj želi uživati, jer je, eto, to njegovo muško pravo. I drugi lik, koji je cijeli život bio zlostavljan, i ponovno se od njega očekuje da uskoči u krevet drugom nadobudnom “gazdi” jer je na njoj, kao ženi, da se povinuje. Nju nitko nije pitao na koji način ona želi uživati.
Moj problem s Williamom počne njegove četvrte bračne noći. Dotad on popušta Catherine i ne traži od nje da odradi bračne dužnosti. No već četvrti dan, predbacuje joj da ju je dosta dugo čekao. Zatim ju umalo siluje pijan (jer “Pokazat će joj što joj može pružiti pravi muškarac…”, str. 83 – a ne siluje ju samo zato što se onesvjesti od alkohola), nakon čega ona doslovno pobjegne u samostan. Tamo joj upraviteljica servira priču o Williamovoj “dobroti i razumijevanju”, pa se Catherine, ucijenjena, ponovno vraća mužu. No nekako tom razumijevanju od njega nema ni traga ni glasa, čim mu ona prizna da je izdala muža koji ju je zlostavljao. William se okrene protiv nje, jer kako je samo mogla izdati muža zlostavljača. Sigurno će to napraviti i njemu!
Svjesna sam da se radi o romanu čija se radnja zbiva u doba kada je prisiljavanje žena na seks bilo normalno. Da, bilo je, ali takve scene u ljubavnom romanu ne opisuju se kao nešto usputno, nevažno i prolazno, već se oštro osuđuju. Lik koji umalo siluje ženu, a vrijeđa ju i zlostavlja emocionalno, ne predstavlja se kao junak. Više argumenata o tome navela sam u ovome postu, koji će vam objasniti zašto takva opravdanja nikako ne mogu prihvatiti.
Dječak i žena
Kao što sam spomenula, Catherine i William otprilike su istih godina, ali da nam to na samom početku nije rečeno, mislila bih da je ona barem 10 godina starija od njega. Ona je žena s iskustvom, koja je prošla kroz sito i rešeto. On nema pojma o odnosima između muškaraca i žena. Dok ona muku muči o tome kako leći s njim, a da je ne trumatiziraju sjećanja od prošlog tjedna (dok ju je još mučio prvi muž), kako da se pobrine za svog sina, kako da dojavi kralju sve što treba dojaviti, kako da novom mužu rodi dijete… William svaki svoj slobodni trenutak razmišlja samo o tome kako će ju nagovoriti na seks. On doslovo ne govori ni o čemu drugome. Vrijeđa ju kad god nađe priliku, optužuje da je izdajica, preljubnica… Čak ju jednom prilikom gurne do mjere da ona padne, a iako mu je malo prije toga otkrila točno tko je muškarac s kojim je razgovarala, on nju lijepo optuži da čak i s poda brani svojeg ljubavnika.
Meni sasvim dosta.
No da vam sve još malo zapaprim, reći ću vam da je i netko drugi pokušao silovati Catherine. Iz nekog razloga, taj drugi lik proglašen je negativnim. Čudno… valjda zato jer se on nije onesvjestio. Ne znam koji bi drugi razlog za to postojao nego taj što taj drugi lik nije bio glavni, pa se njemu to valjda nije moglo oprostiti…
Vitez žudnje i vaši dojmovi
Što se tiče same radnje, ne osjećam se mjerodavno da o tome pišem. Neki su sporedni likovi stvarne povijesne ličnosti, dakako, s dodanim momentima koji su nužni, pa je to jedan od pluseva. Međutim, neozbiljan, ljubomoran i nasilan (pogotovo emocionalno) protagonist, za mene je narušio cjelokupni prosjek. Nakon toga, ničime posebno više nisam bila oduševljena.
U jednom od ranijih odlomaka skrenula sam vam pažnju na post o 3 neoprostiva grijeha u romanima (link je iznad u tekstu). Zaista preporučujem da ga pročitate jer će vam otkriti neke stvari o kojima ste se možda dosad pitali dok ste čitali knjige, bez obzira na žanr.
Ono što me zanima mogli biste mi odgovorite nakon što i sami pročitate roman Vitez žudnje. Jeste li i sami među onima koji ranije spomenute momente ne bi mogli oprositi i vidite li uopće konkretni “grijeh” koji spominjem u drugom postu i u ovoj knjizi?