IDUĆE GODINE U ISTO VRIJEME NA GOODREADSU
SLUŽBENA WEB STRANICA AUTORICE
KUPI KNJIGU OVDJE
______________________________________________________________________________
Iduće godine u isto vrijeme roman je objavljen u Egmontu na samome kraju 2021. Što se tiče žanra, smještaju ga nekamo između ljubavnog romana, rom-coma i chick-lita, ali rekla bih da ni u jedan ne pripada previše.
Iduće godine u isto vrijeme, ponovno ćemo se sresti
Minnie Cooper i Quinna Hamiltona povezuje zanimljiva prošlost. Njih dvoje prve su dvije bebe rođene 1990. godini., odmah nakon ponoći. Quinnova majka tog je dana svojeg sina nazvala imenom koji je Minniena majka namjeravala dati njoj. Taj je neslavni potez na neki način zauvijek obilježio Minnien život.
Trideset godina kasnije, Minnie i Quinn napokon se susreću. Njihovi su životi potpuno različiti, no sudbina im je isprepletena. Da je život prevrtljiv dokazat će se kroz trenutke kada će se njihovi putevi nastaviti sudarati. Hoće li Quinn i Minnie na to ostati ravnodušni?
Sorry, ali…
Ova knjiga na prvi me pogled očarala. Naslovnica mi je apsolutno savršena. Potiče blagdanski ugođaj, onaj divni osjećaj nostalgije za prošlim i iščekivanje budućih trenutaka koji dolaze kad se godina ponovno okrene. Ali kad sam zavirila među stranice… šok i vjeverica!
Iduće godine u isto vrijeme i ja nismo kliknuli. Nimalo. U nastavku ćete zato naći moje razloge koji su me zaustavili u čitanju na polovici knjige. Na jedvite jade dogurala sam do cca str. 80, nakon čega su me čitatelji na Instagramu nagovorili da joj dam priliku. Odlučila sam izgurati do polovice knjige jer sam se nadala da će se moj dojam popraviti, ali na str. 164 ja sam se s ovom knjigom morala pozdraviti.
Što mi se ne sviđa?
Pokušat ću ovo ukratko opisati, kroz nekoliko odlomaka. Za početak, knjiga je podijeljena na vrlo kratka poglavlja, neka po samo od dvije stranice. Osim toga, radnja u nekim poglavljima odvija se u sadašnjosti likova (2020. godina), a radnja nekih u njihovoj prošlosti (npr. u 2003.). Na tom minimalnom broju stranica u poglavljima, situacije kao da ostanu nedorečene ili namjerno prekinute u trenutku kad bi moglo postati najzanimljivije.
S obzirom da iduće poglavlje ne donosi nastavak te potencijalno zanimljive scene, već skoči deset ili više godina u jednome ili drugome smjeru, nakon nekoliko poglavlja nisam više uopće znala o kome od dva protagonista ja točno čitam. I još gore, zašto u tome trenu čitam baš to? To me izrazito umaralo jer je sve teklo sporo ili se uopće nije kretalo. Nadam se da ste zaključili da je riječ sporo samo eufemizam za jedan drugi, puno gori pojam, koji počinje na d, a završava na osadan.
Spomenula sam u uvodu da neki ovu knjigu karakteriziraju kao romantičnu komediju. U toj pročitanoj polovici knjige nisam naišla ni na što što bi barem sličilo komičnome, a još manje nečemu što bi se dalo opisati kao romantično. Izražavanje je jednostavno, uštogljeno i nezanimljivo. Znate ona zadirkivanja među likovima, vrckave dijaloge ili igre riječima? Nema ničega od toga. Ili ja jednostavno ne razumijem britanski humor, sve je moguće. Nadalje, i ono što vjerojatno najviše zamjeram: u toj polovici knjige, na 164. stranice, protagonisti komuniciraju u ukupno u 6 od 20 poglavlja. Kad bismo točno trebali očekivati taj romantični dio?
Još dva komentara
U pročitanome dijelu postoji puuuno likova, bez kojih bih ja mogla, jer me detalji o njime ne interesiraju. Knjigu čitam zbog Quinna i Minnie. O sporednim likovima trebam znati samo nužno i samo ono što mi pomaže da lakše razumijem protagoniste, pogotovo ako neće biti nastavka u kojima će upravo neki od njih postati glavni likovi.
Zbog njezinog imena, Minnie Cooper svi zadirkuju (što često djeluje kao pretjerivanje i pomalo čak zlostavljanje). Njezina majka i nakon trideset je godina ogorčena zbog toga što je žena koju je vidjela jednom u životu i nikada više odlučila svoje dijete nazvati imenom koje je ona zamislila za svoju kći. Umjesto da je Minnie nazvala kao što je namjeravala i nastavila sa životom, od malih je nogu kćeri utuvljivala u glavu da je prati nesreća jer se ne zove kao što je trebala.
Sudeći prema problemu koji Minnie ima sa svojim imenom (i samopouzdanjem!), i ovo će sada biti čista pretpostavka s obzirom da knjigu nisam pročitala do kraja, nekako mi se više čini da će se okosnica romana zapravo vrtiti oko Minnienog samootkrivanja, potvrđivanja vlastite vrijednosti i ponovnog definiranja odnosa s majkom. Quinn bi tu samo mogao biti sredstvo kojim će doći do cilja. Možda je, umjesto ljubavnog odnosa, to trebalo naglasiti kako bi se o knjizi stvorila ispravna slika.
(Kad pročitate javite mi jesam li pogriješila :D)
Iduće godine u isto vrijeme roman je koji nije ispunio očekivanja
I na kraju, iako je moje mišljenje o knjizi takvo kakvo jest, pozivam vas da je sami pročitate i podijelite sa mnom svoje viđenje. Ja sam o njoj pričala s nekoliko blogokolegica i većini se knjiga svidjela, a njihovi utisci puno su pozitivniji od mojih. Na kraju krajeva, nemamo svi isti smisao za humor niti svi na jednaki način doživljavaju romantiku. Možda ćete vi u ovome romanu pronaći vrijednosti koje su meni promakle.
Dotad, ovdje možete pronaći ljubavne romane koji bi vam se mogli svidjeti.
- Tillie Cole: Tisuću poljubaca (Tisuću poljubaca #1) - 16/04/2024
- Teme sukoba na BookToku - 10/03/2024
- Tracy Wolff: Žeđ (Žeđ #1) - 03/03/2024