PRIMIRJE NA GOODREADSU
KUPI KNJIGU OVDJE
_______________________________________________________________________
Na prošlogodišnjem Interliberu (djeluje tako daleko), na štandu Iris Illyrice dame su mi ukratko predstavile Primirje. Kad kažem predstavile, mislim zainteresirale me da pročitam knjigu. Napisao ju je poznati urugvajski pisac, Mario Benedetti, jedan od najznačajnijih latinoameričkih književnika 20. stoljeća. Primirje je bjavljeno 1960. (naslov: La Tregua) u originalu i 2018. u Hrvatskoj.
Primirje ili život u borbi s vremenom?
Iščekujući trenutak kada će napokon otići u penziju, ne može se reći da Martín Santomé vodi uzbudljiv život. Okružen je kolegama s posla i svojih troje odrasle djece, a uzbuđenja nije iskusio već godinama. U zadnjih godinu dana koliko mu je ostalo do umirovljenja, u njogovoj firmi zapošljava se nekoliko novih ljudi, među kojima je i mlada djevojka Laura Avellaneda.
Iako na početku zaokupljen svojim poslovima, koji se često svode na komentiranje svojeg i tuđih života, Martín polako počinje primjećivati Avellanedu. Njegova zainteresiranost polako počinje rasti, sve dok Martín ne skupi hrabrosti i prizna Lauri svoje osjeća. Na njegovo čudo, i onda osjeća isto.
Martína i Lauru dijeli 25 godina razlike, no njih su dvoje voljni zajedničkom životu dati priliku. No je li život voljan dati priliku njima?
Puno riječi, premalo vremena
Kad sam počela pisati ovaj osvrt, shvatila sam da o knjizi mogu puno toga reći, što mi je dodatno osvježilo dojmove. Iako ne spada u žanr koji inače čitam, ovaj roman na mene je ostavio utisak zanimljive, pa čak u nekim aspektima i poučne knjige.
Pisana je u obliku dnevničkog zapisa 49-godišnjeg Martína Santoméa, od 11. veljače, do 22. veljače iduće godine. Čitajući njegov dnevnik, nećemo svjedočiti nekim uzbudljivim događajima, već mirnoj svakodnevici i rutini u koju se pretvorio njegov život otkako mu je umrla supruga. Kao čovjek s puno životnog iskustva, koje je stekao odgajajući sam troje djece i radeći godinama u istoj tvrtci, Martín će govoriti o ljudima koje je nekad poznavao, sadašnjim kolegama i djeci od koje se svakodnevno sve više udaljava.
Komentira ljude oko sebe iznoseći svoje mišljenje o njihovim postupcima i svojim reakcijama na njih. Ponekad iz njega teku mudre riječi kojima pokazuje nevjerojatnu zrelost, a ponekad njegovo mišljenje izražava manjak simpatije ili razumijevanja. Sve u svemu, zaključujemo da je i on sam čovjek s manama i vrlinama. Nakon što u njegov život uđe Avellaneda, nakon dugo vremena, za Martína je došlo vrijeme primirja.
Isti čovjek ili neka druga osoba?
Nakon godina koje kao da su prolazile kraj njega, Martín se, kad je upoznao Avellanedu, ponovno počne osjećati živim. U njemu se iznova počnu buditi osjećaji koje je gajio u mladosti, što je za njega važna prekretnica u životu jer mu dokazuje da je još uvijek živ ne samo izvana, već i iznutra. Zahvaljujući autorovim preciznim i pomalo pjevnim rečenicama, Martín svoje misli izražava na način na koji bi se u mnogim primjerima mogao nazvati čak i romantičnim.
Ne bih rekla da su ga Avellaneda i odnos s njome promijenili, prije bih tvrdila da su ga potaknuli da se prisjeti tko je on doista. Pred našim očima, čovjek kojega smo upoznali na početku knjige, počinje se preobražavati, suptilno, polako i logično. Tjera nas time da priznamo da život, koliko se god možda ponekad čini jednoličnim, nikad nije zaista jednostavan.
Primirje u moderno doba
Da je pisana u današnje doba, ova bi knjiga zasigurno izazvala određene kontroverzije zbog nekih stajališta i komentara glavnog lika. Čitajući, moramo imati na umu da je knjiga pisana prije više od pedeset godina, a lik iz čije perspektive čitamo i sam je u to vrijeme imao skoro 50 godina. Lik Martína Santoméa rođen je početkom dvadesetog stoljeća, odrastao je i odgajan u doba u kojem je, usporedbe radi, živjela i moja prabaka. U to doba ljudi se nisu bezumno upuštali u seksualne odnose, homoseksualci su bili osuđivani od društva, nisu postojali telefoni, a ljudi si nisu mogli priuštiti neozbiljnost. Ova knjiga, ako ništa drugo, idealan je prikaz kontrasta između nekadašnjeg i sadašnjeg društva.
Salomé nije idealan lik. Naišla sam i na negativna i rezervirana mišljenja o njemu, ali autoru cilj nije da se se nekome svidi. Ova knjiga ima dublji smisao od toga. Nije ni čudno što je proglašena najznačajnijim autorovim romanom. Prema njoj su snimljena i dva filma, a onaj iz 1973. nominiran je za Oscara kao najbolji strani film.
Moja sljedeća zadaća sada je pogledati barem jedan od filmova, a vaša je odgovoriti mi na pitanje hoćete li mi se prodružiti da zajedno uživamo u primirju, filmovima i knjigama?
- Tillie Cole: Tisuću poljubaca (Tisuću poljubaca #1) - 16/04/2024
- Teme sukoba na BookToku - 10/03/2024
- Tracy Wolff: Žeđ (Žeđ #1) - 03/03/2024
