DOM ZA NEŽELJENE DJEVOJČICE NA GOODREADSU
KUPI KNJIGU OVDJE
______________________________________________________________________________________
Kad ju je vidjela na mojoj polici, jedna od mojih prijateljica odmah se predbilježila za čitanje ove knjige. Rekla je da je od samog pogleda na nju prolaze trnci. Ima nešto čarobno u romanu Dom za neželjene djevojčice, koji mami dubokom i osjećajnom pričom o rastancima i novim počecima, a nakon čitanja moram se složiti s njome. Ova knjiga izaziva trnce i suze, a vjerujem da ćete je i vi obožavati. Objavila ju je Mozaik knjiga, a ja ću svoj primjerak pokloniti prijateljici za rođendan. Vjerujem da ne bih mogla pronaći bolji poklon od ovoga.
Može li se dom za neželjene djevojčice uistinu zvati domom?
Sredina dvadesetoga stoljeća u Quebecu vrijeme je kada je Francuzi i Englezi ne vole no toleriraju, a za Maggie Hughes to znači da ne smije voljeti Francuza u kojeg se zaljubila. Maggiena majka je Francuskinja, a otac Englez, no njezinu obitelj to ne sprječava da petnaestogodišnju Maggie odvoje od Gabriela, a dijete koje su njih dvoje zajedno začeli odnesu u sirotište.
Godinama kasnije, mala Elodie i ostala djeca iz doma za nezbrinutu djecu, poznatoga i kao Dom za neželjene djevojčice, bivaju preseljeni u drugu instituciju i proglašeni umno zaostalima, kako bi se sva sirotišta mogla pretvoriti u azile. Posljedica je to zakona koji je donesen, a koji za skrb za mentalno zakinute odvaja veće svote nego za brigu za siročad.
U isto vrijeme, sada već odrasla Maggie izlazi iz braka bez ljubavi kako bi napokon pokušala živjeti život koji želi: onaj s čovjekom koji i dalje voli i djetetom koji su joj oduzeli. Potrebne su godine da se majka i kći napokon sretnu, no onaj koji traži, uvijek će pronaći. Pa će tako i ova priča doživjeti svoj sretan završetak.
Strašne činjenice iza romana
O ovoj bih knjizi zaista mnogo mogla napisati. Za početak, ona govori o mračnoj prošlosti Kanade, o vremenu kada je donesen zakon prema kojem su djeca, čiji roditelji nisu bili u braku u Katoličkoj crkvi, oduzimana roditeljima, najčešće majkama, te smještana u sirotište. Država je u to vrijeme plaćala određeni iznos organizaciji koja upravlja domovima, ali taj iznos se udvostručivao ako je dijete proglašeno mentalno bolesnim. Sirotišta su zato pretvarana u bolnice za duševne bolesti. Djecu su u tim sirotištima iskorištavali u svim pogledima – fizičkom, seksualnom, eksperimentalnim, a i sama Elodie opisala je užase koje je preživjela. To je bilo razdoblje kada je premijer u Kanadi bio Maurice Duplessis koji je bio poznat pod zloglasnim nadimkom Velika Tama, a 20-50 tisuća djeca stradalih pod njegovim režimom nazvana su Duplessisovom siročadi.
Roman je nastao kao posljedica autoričina nadahnuća snagom te djece koja su kasnije u životu našla hrabrosti ispričati svoju priču, goruće želje da ispriča njihovu strašnu priču te doživljajima njezine majke, što znači da se radi o knjizi koja s više aspekata opisuje istinite događaje, što je čini istovremeno još strašnijom i još velebnijom.
Dom za neželjene djevojčice kao nadahnuće
Ova priča upoznaje nas s majkom i kćeri koje su bile razdvojene odmah nakon kćerina rođenja. Nemam riječi kojima bih opisala emocije koje sam preživljavala kad sam čitala o mladoj, posve naivnoj Maggie koja je svoje roditelje, iako grešne i ni po čemu savršene, voljela dječjom i toliko iskrenom ljubavlju da se odrekla vlastitog djeteta samo zato što su oni tako odlučili. Jako me dugo mučila činjenica da je svojim roditeljima mogla oprostiti uskogrudnost, sebičnost i namjerne pogreške koju su opravdavali ljubavlju prema svojoj obitelji, no Maggie je na kraju uspjela postati bolji roditelj nego što su njih dvoje ikada bili.
Bez obzira na strašnu tematiku s kojom nas ova knjiga suočava, ne možemo zanijekati da istovremeno pobuđuje nevjerojatnu nadu i divljenje. U doba bez tehnologije i ograničenih informacija, Maggie je uspjela pronaći svoju kći. Unatoč tome što su je država, doktori i redovnice (koje su bile one koje su brinule o siročadi/umno zaostalima, tj.zlostavljale ih) navodili na krivi trag kamo bi zataškali svoje prijestupe, Maggie i Elodie uspjele su se pronaći.
Roman bez premca
Dok pišem recenziju za roman poput ovoga, toliko vam toga želim reći, na toliko nevjerojatnih trenutaka skrenuti pažnju, diviti se scenama koje će ostati urezane u pamćenje, no ne želim vam pritom previše odati. Morala sam vam reći da će Maggie doživjeti svoj sretan kraj, ali vjerujte mi, to nikako neće umanjiti doživljaj knjige dok ju budete čitali. U njoj ima toliko momenta koji su važni, toliko moralnih pitanja na koje ćete odgovore tražiti zajedno s likovima.
Ova će vas knjiga dirnuti u srce i vjerujte mi, voljet ćete je. Nemojte je propustiti.
Iako nigdje nećete pronaći roman veličanstven poput ovoga, možda biste poželjeli virnuti ovamo i pronaći neki sličan.
- A.Long, R.Schweppe: Panda u potrazi za tajnom smirenosti - 29/11/2024
- Čitanje knjiga bez tehnologije - 29/11/2024
- Teresa Medeiros: Poljubac za pamćenje (Once Upon a Time #3) - 19/11/2024
