KUPI KNJIGU OVDJE

OGLEDANA NA GOODREADSU

______________________________________________

U ogledalu je odraz nestvaran, važno je ono što je unutra – a ne vidi se…

Koliko je onoga što nam se u životu događa naša krivnja, a u kolikoj smo mjeri žrtve nemilih okolnosti? Rekla bih da je ovo najvažnije pitanje koje nam Ogledala postavljaju. Još jedno remek djelo iz pera Lee Brezar objavljeno je nedavno i odjeknulo među vjernim čitateljima.

O čemu se radi?

Pet ljudi, pet isprepletenih života. Pet grjehova i pet dokaza da i dalje postoji ljudskosti. Ovo je priča o koja dokazuje da razumijevanja i prihvaćanja ima i u najgorom životnim situacijama. Na nama je odluka o tome hoćemo li se praviti da su oni manje važni od naše patnje i manjka samopouzdanja.

Svi mi skrivamo slabosti i pogreške koje su njihova posljedica, a griješiti je ljudski. Međutim, koliko se dugo možemo skrivati iza nama nametnute nepravde prije nego što postanemo sam svoj tamničar? Prvi korak u naš novi život je upravo onaj prvi strašan korak koji činimo prema cilju kojem težimo, a taj moramo učiniti vlastitim snagama. Ako je taj cilj sloboda, onda sami moramo donijeti odluku da želimo biti slobodni.

Dakako, one čiji je život zadesilo malo manje tragedija i negativnosti, izazova i problema, često se proziva da nemaju pravo moralizirati jer ne znaju kako je to živjeti u okolini koja te zlostavlja, izrabljuje, ponižava i maltretira. Zaboravlja se pritom da svatko ima svoje probleme, pa se igra na kartu krivnje, traži se od drugoga da omalovažava vlastite probleme jer su naši gori od njihovih.

Dokad se imamo pravo smatrati žrtvom?

Lea Brezar ponovno je napisala roman kojim nam je zatresla tlo pod nogama. Ovaj puta u tri nam pomalo isprepletene priče predstavlja pet likova koji ne uspijevaju smoći odlučnosti da se iščupaju iz mračnih jama svojih pogrešnih vjerovanja i pretpostavki. Svjesno ili nesvjesno, smatraju da njihovim životom vlada drugi gospodar, bilo mračna nepravedna sudba ili nasilnik od krvi i mesa.

Priznajem da su mi se oči nevoljko zamutile kad sam čitala Ogledala, pogotovo kad sam svjedočila Anitinim nedaćama. Nekako sam prema njoj osjetila najviše suosjećanja i najviše razumijevanja, posebno na samom početku njezine priče, dok je još bila dijete. No svaki od likova naučit će nas pokoju lekciju. Razumjet ćemo tu borbu za moć između Nikole i Dine, stati na stranu jednoga, pa drugoga, pa ćemo ih pozvati na red oboje. U mislima ćemo koriti Veroniku, ali na kraju ćemo prema njoj osjetiti sažaljenje. Ni Biljana nas neće ostaviti ravnodušnima.

Naizgled možda mračne, Leine priče u ovom romanu izvor su nade i sigurnosti u to da pomoći ima i u najmračnijim vremenima. Unatoč samoći i napuštenosti koju njezini likovi osjećaju, oko njih postoji cijeli niz onih koji im pokušavaju ponuditi iskru svjetla i ruku prijateljstva. No kako bismo prihvatili da nas drugi vole i da im je stalo do nas, prvo moramo razumjeti da te ljubavi i razumijevanja jesmo vrijedni. Moramo sebe najprije voljeti. Moramo se prisiliti na taj strašan korak samoprihvaćanja. Na to nas prisiljavaju Ogledala.

Kako mi doprinosimo?

Ako Leine likove prepoznajete u ljudima oko sebe, to je zato što djelić njih živi u svakome od nas. Nitko nije imun na nesigurnosti, propitkivanje vlastite vrijednosti i važnosti u svijetu i društvu u kojem se kreće. Ono što bih vas na kraju ove recenzije ja htjela upitati, jest činimo li dovoljno da bismo vlastite vrline osvijetlili više od vlastitih mana i nesigurnosti?

Tematika još jednog Leina romana je briga za mentalno zdravlje, a njezina djela su u službi rasta, napretka i pronalaska svrhe, koliko osobne, toliko i profesionalne.

Ako vas zanima više o stvaralaštvu Lee Brezar, ovdje možete pronaći recenziju njezine zbirke pjesama Pusti…što mijenjat ne možeš.

Rose Strong
Latest posts by Rose Strong (see all)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *