MAREJ U JEZOGRADU NA GOODREADSU
________________________________________________________________________________
Ima li ljepšeg dočeka za tek rođenu bebu od njoj posvećenje knjige? Marej u Jezogradu dječji je roman koji je Marijana posvetila svojem sinu Mareju koji je rođen prije svega nekoliko mjeseci. To je prva dječja knjiga koju je napisala i još jedan novi žanr u koji je uspješno zakoračila.
Marej u Jezogradu i među strašnim ulicama
U nekoliko se dana u Marejevu gradu dogodilo nekoliko čudnih stvari. Marej je ponovno bio prehlađen (što nije ni čudno ni novo), no ovaj su mu puta rekli da će morati ići na operaciju krajnika! Ipak, među najčudnijim i najstrašnijim novostima bio je nestanak njegova susjeda i kompjuterskog genija, dječaka Patrika. Svi su o tome pričali i tražili ga, no Patriku nije bilo ni traga ni glasa.
Jedne noći nakon toga, Marej je otvorio ladicu ispod svojeg kreveta… i našao se kako stoji pred pravim pravcatim afričkim tvorom Ugom, koji govori! Dok su pokušavali shvatiti gdje se točno nalaze, put je Uga i Mareja naveo do vodiča Atea. Ateo je jednan od prvih čudnih stvoriovs na njihovom putu. On im je objasnio da se nalaze u Jezogradu, gradu kojim vlada nemilosrdan Jejo Strahić koji je zarobio Patrika.
Kako bi izašli iz Jezograda, Marej i Ugo najprije moraju spasiti Patrika, a usput i proći gradom u kojem za svakim uglom vreba neki novi strah. A njih se dvojica zaista puno toga boje. Hoće li uspjeti i kako? I što će se dogoditi na kraju, kad sretnu najvećeg zlikovca od svih, Jeju Strahića?
Djeca i strahovi
Da će se Marej u ovome romanu morati suočavati sa svojim strahovima, vidimo već u samom naslovu romana. No Marijana je duž i poprijeko ovog pustolovnog romana mladim čitateljima posvuda uokolo ostavljala tragove. Nije zato teško zaključiti da će ovaj roman biti baš jako strašan. Ili možda upravo suprotno.
Marej u Jezogradu, zajedno sa svojim novim prijateljem Ugom prolazi zanimljivim krajolicima: Ulicom utvara, Grobljem straha, Tamnicom Fobija… a na putu do Patrika i na kraju Jeje, mora se suočiti s nizom svojih najvećih strahova: matematikom, grmljavinom i iglom.
Pametna knjiga za pametne glavice
Marej ima osam godina, što znači da je još prilično mali dječak kojega muče dječji strahovi, no to ne znači da ga i veliki čitatelji neće u potpunosti razumjeti. Da sam se ja našla u nekoj od ulica u Jezogradu u kojima bi me možda okružila horda dugonogih paukova, ne znam baš bih li se najbolje provela.
Nije teško zaključiti da ovaj roman djeci neće biti samo zabavan, već itekako koristan i edukativan. Dok se Marej i Ugo hrabro suočavaju sa svojim strahovima, Marijana nas podučava o tome što su zapravo strahovi i kakvi sve postoje. Kroz pustolovine dva glava lika osvještava da, iako strahovi jesu strašni i bojati se je normalno, ne smijemo dopustiti da nas oni zaustave da odradimo što moramo odraditi. Ili da nas sprječavaju da odlazimo u nove pustolovine, zabavljamo se, učimo nove stvari ili čak spašavamo prijatelje.
Posebno nas iznenađenje, dakako, očekuje tek na kraju knjige, kada napokon doznajemo gdje je točno taj Jezograd i kakvu ulogu u Marejovoj pustolovini ima izgubljeni Patrik. Marijana je ovdje priču okrenula za 180 stupnjeva pa nema šanse da unaprijed zaključite o čemu se radi. No bit ćete oduševljeni.
Marej u Jezogradu, a ja bih s njim!
Lako je mene autorica uvukla u ovu priču. Ima sve što treba da bude zabavna. Roman ima malo više od 140 stranica, a oslikan je ilustracijama Zorana Tokića koji je svojom umjetnošću oživio nekoliko likova i krajolika. Likovi su vrckavi i iskreni, pomalo čudni, a nekima čak i jezivi. No isto su tako zabavni i posebni. Neki imaju duge krakove, a drugi smrde. Jedni su previše mršavi, a drugi obožavaju voćne jogurte. Poglavlja su kratka i imaju svega nekoliko stranica, pa će ih djeci biti lako čitati, ili na njima držati pažnju ako im knjigu bude čitao netko drugi.
S obzirom da joj je to treći roman po redu i još jedan s kojim se okušala u žanru u kojem dosad nije pisala, Marijani samo mogu reći svaka čast. Napisala je i pripremala knjigu upravo u najveselijim trenucima u životu, dok je čekala svojeg malog Mareja. Uopće ne sumnjam da su to za nju bili vrlo uzbudljivi, iako naporni, trenuci. U kratkom vremenskom razdoblju stigli su nam i mali Marej i njemu posvećena knjiga, dva divna veselja i Marijanina velika uspjeha na kojima joj čestitam.
A sada je vrijeme da i vi sebi pribavite svojeg Mareja, a možda se usudite s njime skoknuti i do Jezograda. A zanima li vas više sličnih naslova, možete ih naći ovdje.
- Elle Kennedy: Tatinim stopama - 29/05/2024
- Inna Moore: Vrijedna čekanja - 29/05/2024
- Reći ili šutjeti: kritika knjizi - 29/04/2024