99 POSTO MOJ NA GOODREADSU
SLUŽBENA WEB STRANICA AUTORICE
KUPI KNJIGU OVDJE
_________________________________________________________________
Od autorice svojedobno najnapetijeg debitantskog chick-lit romana, Igra ljubavi i mržnje iz Mozaik knjige, napokon nam je stigao i prijevod drugog standalone romana, 99 posto moj.
99 posto moj čovjek
Darcy će napokon dobiti priliku da vidi Toma Valesku, muškarca u kojega je zaljubljena od djetinjstva. Nakon što njoj i njezinome bratu blizancu baka oporučno ostavi kuću, morat će se primiti njezina preuređenja.
Tom je majstor kojemu će taj posao biti dodijeljen, a Darcy će ostati nadgledati radove. Nakon što se ponovno nađe u njegovoj blizini, morat će se suočiti s činjenicom da je Tom i dalje muškarac njezinih snova.
Ali može on on ikada zaista biti 100 posto njen?
Dobro postavljeni temelji
Ne skrivam svoje simpatije prema romanu Igra ljubavi i mržnje, a ako ste knjigu čitali odmah nakon što je objavljena (2018. godine), moguće je da niste pratili razvoj zbivanja koji je uslijedio. Radi se o filmu koji je snimljen prema knjizi i trenutno se nalazi u post produkciji te se čeka njegovo objavljivanje. Glavne uloge imaju Lucy Halle i Austin Stowell. Više o njemu možete pročitati na autoričinoj web stranici na vrhu posta, a mi se sada vraćamo knjizi koja je danas u centru naše pažnje.
Moram napomenuti da ovaj puta, s obzirom na okolnosti, nisam mogla izostaviti nekoliko spoilera. Budite upozoreni 😉
S obzirom na dobro postavljene temelje, ne čudi da sam s nestrpljenjem očekivala i roman 99 posto moj. Ukratko o njoj mogu reći da je… zbrčkana. Drugim riječima, ovaj roman je toliko kaotičan da sam neke njegove dijelova zapravo jedva i razumjela.
Likovi kojima ne zavidim
Na nekim dijelovima zaista nisam znala što se s likovima zbiva. Darcy, kao prvo, ima problema s alkoholom i pomalo je promiskuitetna. Ona je jedna nesigurna, izgubljena žena koja konstantno priča, a onda to preispituje. Ne znam boji li se više toga da ostavlja krivi dojam ili da ostavlja točan, a ljudi shvate da zapravo mulja. Na početku sam njezino samoovalovažavanje još mogla shvatiti kao ironiju, ali što više je sebe nazivala pogrdnim imenima, time mi je manje bilo smiješno.
Ni s Tomom situacija nije bolja. Što sam više čitala, time je više ispadao jednoličan lik koji uporno šalje miješane signale i unatoč tome što Darcy voli vjerovati da je on alpha, naš Tom se na najmanju naznaku svega što ga baca van zone komfora: povlači. On je lik koji se istovremeno ponosi time što je postao privatnik i sam svoj gazda, a s druge strane mrzi sve što to predstavlja. Kako bi to moglo imati smisla?
U mojoj glavi ili na papiru?
A kad stavite njih dvoje na hrpu, dobijete jedno veliko… ništa. Darcy je oduvijek zaljubljena u Toma i konstantno ponavlja da je on taj koji ju je godinama spašavao – no nikad ne čitamo ni o jednoj situaciji u kojoj bi se to dokazalo. Njezini osjećaji živi su i danas, nakon puno godina udaljenosti, a sve to na temelju onoga što su dijelili nekad – nikad ne vidimo što je to danas na njemu toliko posebno da pobuđuje njezine osjećaje.
Ona ga smatra velikim frajerom koji jedva kroti svoju seksualnu energiju, a dva reda kasnije piše da se Tom crveni na spomen seksualnih igračaka i, zaboga, piercinga. Uporno ponavlja kako vidi njegove reakcije prema njoj, koje on od silnog “seksualnog uzbuđenja jedva prikriva”, a kad ona predloži seks njemu, lik se strese i problijedi. I trebam li spomenuti – da ju odbije! Seksualna napetost i kemija među njima, negdje tamo do sredine knjige, uopće ne postoje, a i nakon toga su jednostavno mlake.
Darcyenog brata blizanca, zlostavljača kojega iz nekog razloga svi obožavaju iako ga se boje, uopće neću ni komentirati.
Čitala sam ovu knjigu i cijelo vrijeme u mislima mi se motala samo jedna pomisao: nalazi li se ovaj košmar zaista na papiru ili samo u mojoj glavi?
Rekla – kazala
A s obzirom na to da su mi likovi izgledali zbrčkano, okrenula sam se radnji…. koja praktički ne postoji. Jedino što se zbiva u ovom romanu jesu razgovori uz, prilično detaljno opisano, razbijanje kuhinjskih pločica. Tu se onda pojavi neka tajnovita tarot karta za koju svi pomislimo da je važna jer će napokon nešto pokrenuti, ali ispostavi se da smo se ponovno uzalud radovali. O karti više ne čitamo ni a ni b. Spomenuto razbijanje i cjelokupna renovacija – koji su pokretač svega – negdje pred kraj postanu potpuno nevažni, jer Tom, eto, napusti svoj posao… Roman se bazira na istim razgovorima koji se vrte u krug pa nema nikakvih problema koji bi nicali među likovima. S obzirom da nema problema, nema ni radnje kojom bi ih pokušavali riješiti, a manjak radnje vodi logičnome: ne postoji nikakav razvoj likova. Od početka do kraja, sve na njima je isto.
Cijeli njihov odnos jedan je njezina tvrdnja, veliki rekla – kazala, a ja Darcy ne vjerujem apsolutno ništa.
Likovi na kraju knjige nisu riješili ništa, osim što su zaključili da se vole – kojeg li iznenađenja.
99 posto moj – ne, hvala
Nakon tolikog uspjeha s debitantskim romanom, na Sally je ležala velika odgovornost da ga opravda. Razumijem da je ovim romanom pokušala stvoriti likove koji su potpuna suprotnost Luce i Joshu, ali gdje su bili svi beta čitatelji i urednici dok je pisala 99 posto moj, zaista ne znam, jer dogodile su joj se zaista bazične pogreške (poput uvođenja likova koji u trenutku pojavljivanja djeluju kao big deal, a onda shvatimo da su potpuno nebitni za ostatak priče).
Dvoumila sam se bih li objavila ovu recenziju iz očiglednih razloga, ali bila sam toliko oduševljena objavljivanjem ove knjige da sam prethodno to oduševljenje šakom i kapom dijelila u postovima na društvenim mrežama. Mislim da je fer nakon čitanja podijeliti i dojmove – koji su takvi kakvi jesu.
Nadam se da će me svojim sljedećim romanom Thorne podsjetiti zašto sam nekad bila njezin oduševljeni čitatelj. Što vi kažete?
