Svakakve mi se stvari vrzmaju glavom kad se zavalim u naslonjač s knjigom u ruci. S obzirom da je svaka knjiga potencijalni kandidat za recenziju, nakon nekoliko godina pisanja osvrta, pomalo mi je teško odvojiti blogera u sebi od čitatelja. Zato mi se uz knjigu često pojavljuju i roje pitanja koje postavljaju i jedan i drugi. Sve njih uspjela sam zato svrstati u popis od 7 stvari o kojima razmišljam dok čitam.

Upravo zato što nakon čitanja o knjizi često moram podijeliti svoje mišljenje, nemam taj luksuz da knjigu jednostavno spremim sa strane ako nije ispunila moja očekivanja pa posegnem za drugom i nadam se da će biti kvalitetnija. Isto tako, ako u knjizi postoji nešto što me zaista razveselilo ili usrećilo, volim to podijeliti s drugima. Zato sam naučila mnoga svoja promišljanja zapisivati, a kao rezultat toga nastao je i ovaj post.

Evo, dakle, 7 stvari o kojima razmišljam dok čitam

1. Što da pijem ili jedem?

Pretpostavljam da ovo pitanje niste očekivali, jer nije povezano sa samim knjigama i čitanjem, ali tako je, jedna sam od onih koji su stekli tu groznu naviku da uz knjigu uvijek nešto moraju nešto jesti ili pijuckati. Nema mi ugodnijeg popodneva od onoga kada sjedim uz knjigu, kavu i nešto slano. To je vrlo naporna i nezdrava navika, pa je se svjesno pokušavam riješiti. Radnim danom obično čitam tek navečer, pa je za kavu već prekasno, tako da se držim obične ili aromatizirane vode. Što se tiče hrane, veliki sam ljubitelj svega što je slano, što znači da su mi slaba točka grickači svih oblika (pogotovo čips i kokice). Za to još nisam našla zamjenu, no rješenje je da uvijek krenem čitati sita i da kod kuće ne držim ni jedno zrno nečeg poročnog (ako i vama treba motivacija te vrste: za cijenu 6 čipseva ili 6 čokolada može se kupiti knjiga!).

2. Kako da ovo objasnim ili opišem u recenziji?

To pitanje mi se poput upitnika pojavljuje nad glavom svaki puta kad se sretnem s knjigom koja me ostavi ravnodušnom. Ne radi se pritom o knjizi koja je loša ili dosadna, nego o onoj koja me kao čitatelja nije dotaknula ili čiji likovi me nisu uspjeli uvući u priču. To preda me stavlja zadatak da pažljivo argumentiram svoje mišljenje. Bojim se da će se moj manjak entuzijazma moći osjetiti u recenziji, a da to neće biti fer prema čitateljima koje bi možda, ono što je mene ostavilo ravnodušnim, istinski oduševilo.

3. Jesam li ja jedina kojoj se ovo ne sviđa?

To je dilema s kojom se mučim svaki puta kada čitam knjigu o kojoj sam prethodno čitala oduševljene recenzije, a koja mi se iz nekog razloga ne sviđa. Vjerujem instinktu pa obavezno vadim bilježnicu i olovku i zapisujem sve što mi se čini problematičnim s obzirom na žanr, razvoj likova i radnju. A kasnije, kad pročitam knjigu, prolazim još jednom kroz bilješke da vidim jesam li o nečemu stekla krivi dojam, nešto krivo shvatila itd. Ako ustvrdim da je moje zapažanje bilo točno, svoj popis argumenata spremim za trenutak kada ću u recenziji napisati da me knjiga nije oduševila. Sve dok svoje mišljenje mogu potkrijepiti činjenicama u koje se svatko može uvjeriti, jasno mogu ustvrditi da kvaliteta knjige nije idealna.

4. Hoću još!

Hoću još! Hoću još! To se događa s knjigama koje me taknu na sva prava mjesta, čije likove smatramo primamljivima i zanimljivima. Mislim da je nepotrebno objašnjavati osjećaj koji se u čitatelju budi kada među stranicama neke knjige pronađe mjesto za odmor, utjehu i nadahnuće, a mnogi na taj način i otkrivaju svoju ljubav prema čitanju. Ponekad je dovoljna samo jedna prava knjiga da čovjeku promijeni život.

5. Pa ovo sam ja!

Ovo su u jednakoj mjeri najgore i najbolje knjige i takve mogu nabrojiti na prste. To su knjige u čijem liku mogu prepoznati sebe, što me istodobno sablažnjava i oduševljava. To su knjige koje čitam i zaboravljam na postojanje glavnog lika jer je karakterno i bihevioralno toliko sličan meni da se osjećam kao da se ja nalazim na njegovom mjestu. To su knjige koje me vode na druga mjesta, u druga vremena i koje naprosto obožavam jer me protresu do kosti.

6. Ovo je premalo vremena.

Vjerujem da vam je poznat taj neugodan osjećaj koji se javlja kad imate ograničeno vrijeme za čitanje. Za sat vremena imate dogovorenu kavu ili idućeg jutra morate rano ustati na posao – a knjiga je jednostavno tako dobra da ju ne možete ispustiti iz ruku. To su trenuci u kojima se donose neke upitne odluke. Tada stajete čitati do kasno u noć ili zakasnite na kavu, a za to okrivite promet ili telefonski poziv na kojie ste se jednostavno “morali” javiti. Međutim, vrijedno je jer jednostavno morate saznati što se dogodilo u sljedećem poglavlju.

7. Što me ova knjiga naučila?

Ako me nečemu nije naučila, ne valja. Zato mi je važno da svako ponašanje bude nagrađeno ili kažnjeno prema zaslugama (što pak znači da ne volim likove koji zbog svoje tromosti i pasivnosti ispadaju žrtvama ili one kojima sve ide od ruke jer su previše savršeni) te da iz knjige bude moguće izvuči neku pouku: o životu, upornosti, ljubavi ili bilo čemu drugome što našeg lika mući. Usto, sve te “lekcije” većinom dolaze u prekrasne i mudre citate koji se dugo pamte.

7 stvari o kojima razmišljam dok čitam

Kakve vas stvari muče dok čitate neku knjigu? Zapisujete li svoja pitanja ili nedoumice, debatirate li o njima ili vam postanu nevažne jednom kada pročitate ili zatvorite knjigu? Analizirate li knjigu na neki način ili vam je bitan samo osjećaj koji u vama budi? Imate li i vi koji porok koji ste razvili uz čitanje? Postajete li zainteresiraniji za nekog autora jer vam se sviđa njegova knjiga?

Pozivam vas da u komentaru sastavite popis vlastitih misli o kojima promišljate uz knjigu. Možete li i vi stići do brojke 7?

Rose Strong

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *