Thomas Wheeler: Ukleta

UKLETA NA GOODREADSU

KUPI KNJIGU OVDJE

___________________________________________________________________

Ovog ljeta VBZ objavio je fanstasy roman Ukleta, retelling arturijanske legende o poznatom kralju Arthuru, čarobnjaku Merlinu i drugim zvučnim imenima njegova doba. Roman je oplemenjen i crno-bijelim ilustracijama poznatog ilustratora Franka Millera, a po knjizi je već snimljena i serija. Autor knjige je poznati televizijski pisac i producent Thomas Wheeler.

Ukleta kraljica

Obilježena ružnim ožiljcima koji su služili kao dokaz da je povezana s mračnim silama, Nimue je u svom selu uvijek bila izopćenica. Nakon što njezin narod pobiju Crveni paladini, u želji da očiste svu zemlju od pripadnika Vilenjačkog naroda kojemu je pripadala, kao jedinoj preživjeloj, majka joj preda drevni mač i da u zadatak da ga odnese Čarobnjaku Merlinu.

Drevni mač, poznat kao i Mač Prvih Kraljeva i Mač moći u Nimueinim rukama priskrbi joj brojne pobjede na putu do Merlina, na kojem nju i njezine saveznike na svakom koraku čekaju nove opasnosti i zasjede. S druge strane, ljudski kralj i Crkva kuju planove kako ga se dočepati i zauvijek uništitit sav preostali život koji smatraju manje vrijednim od svojega.

Nakon što postane vođa vilenjačkog naroda, Nimue će očekivati jedna završna borba: ona za mač i njezin narod. A moći će odabrati samo jedno od toga.

Thomas Wheeler: Ukleta recenzija

Kralj Arthur i vječne legende

S obzirom da se radi o retellingu (reinterpretacija neke priče, što uključuje određene namjerne izmjene) svima nam poznate legende o kralju Arthuru, svatko od nas čitanjem ove knjige stvorit će određena očekivanja. Pretpostavit ćemo da ćemo upoznati likove koje znamo iz legende o Excaliburu pa tako i da će postojati Excalibur. Očekivat ćemo čarobnjaka Merlina, viteza Lancelota, Guinevere i Morganu. Sve njih ovdje smo i dobili.

Sve do posljednje stranice ove knjige nije mi bilo do kraja jasno moje vlastito mišljenje o njoj. Na samom početku činila mi se previše sporom, pa sam se doslovno tjerala da ju čitam. Ali onda negdje oko 100 stranica prije kraja, postala je zanimljivija. Koji je zato bio moj ukupni dojam? Nisam mogla definirati. No kada zapnem s nekom knjigom, obično uvijek bude „problem“ u likovima. Iako je protagonist ovog romana mlada Nimue (u legendi moćna čarobnica Nimueh, Gospa od Jezera), roman prati nekoliko paralelnih radnji, tj.likova. Oni u ovoj knjizi dijele vrlo malo karakteristika s onima iz originalne legende pa se često stječe dojam kao da su jedino zajedničko što imaju njihova imena.

Kamen spoticanja za mene bio je potpuna nemogućnost da se s bilo kime od njih povežem na bilo kojoj razini, a sve to zato što u likovima kroz cijeli roman (izuzev Lancelota, kod kojega se na samom kraju ipak ima nekih naznaka potencijalne promjene) nisam zamijetila nikakvu karakternu promjenu ili rast. Jednostavno mi ni u kojem trenutku do njih nije bilo stalo, a ravnodušnost je ubojica svakog dojma. Pretpostavljam da se radilo o tome što zbog pričanja iz različitih perspektiva autor nije uspio ući dovoljno duboko u pojedine likove pa o njima dobivamo samo površinske informacije. Možda je i do toga što mi je cijela knjiga više djelovala kao da čitam scenarij, a ne roman.

Od protagonista do heroja

Nimue je sa svojim mačem krenula na težak put koji ju je trebao, nakon niza očekivanih nedaća, dovesti do čarobnjaka Merlina. Kad likovi u romanima budu prisiljeni nešto napraviti kako bi došli do određenog cilja, te nedaće, prepreke i problemi na koje usput nailaze (patnja, veselje, teške odluke), njih karakterno mijenjaju: postanu grublji ili ljubazniji, nauče novu vještinu, zavole ili zamrze nove ljude ili iskustva.

Sve to nužno se mora odviti kako bi uspjeli obaviti ono što moraju. Zašto? Zato što lik na početku knjige, prije njegova pohoda, nije dovoljno spreman, spretan, vješt ili pametan da to odradi odmah. A s prolaskom vremena, njegov se karakter i vještine razvijaju. Na kraju knjige, čitatelj bi trebao jasno moći uprijeti prstom u način na koji se lik promijenio i kako mu je upravo to pomoglo da postigne cilj koji mu je zadan ili si je zadao. Drugim riječima, titulu heroja lik mora zaslužiti.

Thomas Wheeler: Ukleta recenzija

Ukleta i dva lika koja iskaču

Ja te promjene nisam zamijetila u Nimue. Niti u Merlinu. Niti u Arthuru. A potencijala je bilo i previše. Nimue svi u njezinome selu smatraju čudakinjom zbog magije kojom raspolaže, a koja je u romanu potpuno marginalizirana. Nije ju razvijala, nije joj se posvetila, nije istražila taj dio sebe koji joj je obilježio cijeli život, do trena kada je krenula u potragu za Merlinom. Imam dojam da Nimue titulu dobivenu u ovome romanu nije zaslužila već joj je jednostavno bila pružena na srebrnom pladnju time što je mač odabrao nju. Sve pobjede koje je mačem izborila dogodile su se zavaljujući tome što ju je on vodio, ponekad čak i zaposjedao.

Dva lika koja su iskočila i na neki se način istaknula, jesu Iris i Lancelot. Lancelot je bio taj u kojemu sam prepoznala tu promjenu koju sam toliko očekivala. On je lik koji je počeo preispitivati tko je i što je pod teretom svojih postupaka i dokazao rast i namjeru da napravi drastičnu promjenu. Iris je jedan od najodlučnijih i najproaktivnijih likova. Na stranu to što je psihopat, ostala mi je u sjećanju jer zna što želi i kreće po to.

Ukleta je završila na način da ništa o likovima nije ostalo dorečeno i potencijala za nastavak postoji, no nije najavljen i samo se nagađa hoće li ga biti. Ne cijenim to nećkanje s obzirom da postoji i serija. Dobivam dojam da nastavak knjige ovisi o tome kako će proći serija i hoće li fanovi tražiti još, a ne o tome dolazi li autorova želja za pisanjem iz njegova srca. Ako netko traži statistike o zaradi ili nagovaranje na još koje bi laskalo egu, bolje da ostanemo na jednome romanu ili da serija krene dalje bez knjige.

Ukleta i sve što je o njoj važno znati

Koliko me većina likova tjerala da se mučim, toliko me svijet u kojem se roman odvija oduševljavao. On je definitivno najjača strana knjige. Bogatstvo opisanih krajolika, živopisni, divlji i različiti likovi u ovoj knjizi doslovno vas uvuku na njihove stranice. Sa svakom scenom upoznate neko novo, magično i mistično stvorenje poput druida, Kljovaša, Litičara, Zmija. Ako postoji jedan razlog zbog kojega biste ovu knjigu trebali pročitati, onda je to kako biste posjetili fantastičnu Englesku Nimueinog doba i osjetili barem djelić njezine čarolije.

Iznenadit će vas razlike između likova iz originalne legende u usporedbi s likovima iz ove priče. Nećete očekivati niti način na koji je autor iskoristio mač kao najvažniji motiv i pokretač radnje.

Kad govorimo o radnji, ona nije nimalo slična originalnoj legendi, ali je linearna i jednostavna. U jednom poglavlju nešto se planira, u drugome odvija, pa nije teško predvidjeti daljnji razvoj događaja ni aktere koji će u njima sudjelovati.

Thomas Wheeler: Ukleta recenzija

Ukratko i korisno

S obzirom da su protagonistica i većina njoj bliske družine tinejdžeri (Nimue ima 16 godina), Ukleta se službeno svrstava u young adult žanr. I sam autor je rekao da želi da ga čita njegova dvanaestogodišnja kći, no ja mislim da ga ne bih preporučila tako mladim čitateljima. Obiluje scenama fizičkog nasilja na opisima kojih se autor nije štedio, a kojih ima u izobilju i nisu se mogli izbjeći. Ovo je knjiga o borbi i preživljavanju, dvorskim igrama, magiji i osvajanju svjetova u kojima nema baš problema u kojima bi se tinejdžeri emocionalno mogli poistovjetiti ili prepoznati.

Međutim, bit će zanimljiva starijim čitateljima, pogotovo onima koji su upoznati s legendom kralja Artura i dosadašnjim njezinim adaptacijama (ili filmskim ili literarnim). Vjerujem da će vam ovaj pristup, različit i u tome interesantan, dati još jednu priliku da uživate u legendi koja je preživjela više od tisuću godina.

Nekim čitateljima bit će važno znati i da su glavni antagonisti likovi koji pripadaju Katoličkoj Crkvi, koja je u romanu prikazana kao okrutan i nemilosrdan izvor svega zla, zločina i masakra.

Knjiga vs. serija

Što se tiče ilustracija, one mi se jako sviđaju. Romanu daju jačinu i čine ga nekako još življim, da ne spominjem i to da se knjige obogaćene ilustracijama jako rijetko viđaju pa je svaku takvu vrijedno imati u svojoj kolekciji.

Serija gotovo u potpunosti prati knjigu, čak su i dijalozi isti u nekim dijelovima. To je još jedna stvar koja pudopire moje mišljenje da je knjiga jako slična scenariju (a autor inače jest scenarist), tj. od samog početka služi kao temelj za nastanak serije. Znate da inače nikakva ekranizacija ne može dočarati priču na način na koju to dočara knjiga (zbog previše detalja koji zbog ograničenog vremena ne mogu biti spoemnuti na ekranu) pa je obično knjiga uvijek bolja od filma ili serije. Ovaj puta, serija mi se činila puno zanimljiviom jer je zaista pokazala sve što piše u knjizi, a i više od toga. Knjigu bih vam u svakome slučaju preporučila, pogotovo ako volite čitati o likovima koji se temelje na poznatim mitovima i legendama, što je i mene privuklo da ju čitam.

Zanima li vas Ukleta?

Ako uživate u fantasy romanima, više o njima možete naći ovdje.

Rose Strong

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *