PUDING OD VANILIJE NA GOODREADSU
SLUŽBENA WEB STRANICA AUTORICE
KUPI KNJIGU OVDJE
___________________________________________________________________________
Vjerojatno nema osobe koja nije čula za Vedranu Rudan, njezin čuveni blog i nekoliko objavljenih naslova koje ima iza sebe. Puding od vanilije još je jedan, vjerujem da ne i posljednji, u nizu njezinih književnih uspjeha, objavljen u bibiloteci VBZ. Iako vjerujem da ste već pretpostavili, ne, ovdje se ne radi o knjizi recepata. Zapravo, pomalo ćete se začuditi kada saznate što zapravo predstavlja puding od vanilije. Ili možda nećete…
Sipajte puding od vanilije u malo mlijeka…
… dodajte ostale sastojke pa sve skupa dobro promiješajte. Hmm, možda ovo ipak jest knjiga recepata… Autorica doduše ne piše kako napraviti puding i slične deserte, niti biste spomenuti puding htjeli gledati, a kamoli raditi s njima nešto više. Međutim, njezina knjiga jest nastala kao kombinacija kritika nekim u društvu aktualnim „sastojcima“.
Knjiga je podijeljena na četiri dijela: dio o predjelima i lakim jelima, o glavnim jelima i prilozima, o salatama, te desertu – pudingu od vanilije. Svaki dio sastoji se od niza tekstova koji su u zadnje 3 godine bili objavljivani kao postovi na njezinome blogu.
Vedrana Rudan bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i voditeljica TV emisije. Zna sve što treba znati. Možda i neke stvari koje ne bi željela.
O čemu ovaj puta piše?
O nepravdi. Kad bih sve njezine teme morala svesti na zajednički nazivnik, rekla bih da je on upravo nepravda koji se ogleda na različite načine.
Vedrana svoje mišljenje jasno izražava, nije u tome nimalo nježna i pažljiva i uopće ju nije briga hoće li se netko uvrijediti ako ga prozove za nešto što je skrivio. Često krivce proziva imenom i prezimenom. Pritom je otvorena i vulgarna, a svega toga itekako svjesna. Sve u svemu, ovo nije knjiga koja će vam se svidjeti ako ste ljubitelj elegantnijeg izražavanja. Neće vam se sviđati niti ako ste osjetljivi na koju od sljedećih tema: Crkvu, odgoj djece, abortus i ostale ženske (ne)pravde, mržnju prema Srbima te praktički sve što se tiče politike i na kraju, jednu i jedinu, neizbježnu, koronu.
Crkva, odgoj djece, abortus i ostale ženske (ne)pravde
Ove tri teme o kojima Vedrana piše odlučila sam za potrebu njihova komentiranja svrstati u, ajmo reći, sličnu kategoriju, upravo zato što je Crkva po pitanju njih najglasnija. Malo je reći da Vedrana prema instituciji Crkve ne dijeli nikakvu ljubav, a bome niti mrvu trpeljivost. Zamjera joj što se svi dokazani i očigledni Crkveni zločini guraju pod tepih, pogotovo oni o zlostavljanju djece. Na to se nadovezuje činjenica da je Crkva najglasnija prilikom osuđivanja abortusa te definiranja ženskih „prava“, „obaveza“ i „očekivanja“, te najviše od svega, što uopće ima bilo kakvo pravo miješati se u osobne živote ljudi. Upravo zato Vedrana ismijava pojam Hrvatske kao sekularne države.
Mržnja prema Srbima, politika i korona
Ove tri teme također su mi se nekako činile srodne jedna drugoj, a pretpostavljam da i bez čitanja knjige možete pretpostaviti o čemu je Vedrana pisala. Na sebi svojstven način jednostavno nas pokušava upozoriti da bismo se trebali prilagoditi vremenu u kojemu živimo i neke stvari ostaviti iza sebe. Mržnja i netrpeljivost dvije su od niza takvih. Velika je zagovornica toga da sve te osjećaje mržnje i straha, bilo pred susjedima, bilo pred pandemijom, najviše pobuđuje i potiče upravo politika.
A narod?
Nismo žrtve, to će nam Vedrana nemilosrdno natočiti da preko ruba prelije već ionako punu čašu. Mi biramo, donosimo odluke, pa tako i snosimo posljedice. Dajemo drugima da razmišljaju i govore umjesto nas, a onda kukamo da nam je teško i loše.
Dokle?
Unatoč vulgarnosti koja je usmjerena u mnogim pravcima, pojedincima i grupama, iz Vedraninih tekstova vidljiva je briga. Vidi se da joj je i dalje stalo, koliko god tvrdi da to nije istina.
Čitati ili ne čitati Puding od vanilije?
Tekstovi su kratki pa sam ih ja većinom čitala između obaveza, kad bi mi ostalo 5 minuta koje sam željela popuniti nečim što bi mi moždane vijuge natjeralo da se aktiviraju i promisle. Najdraži tekst definitivno mi je Štrajk, a Puding od vanilije potaknuo me i da malo češće posjetim njezin blog i prozujim kroz ostale sadržaje.
Drago mi je reći da je knjigu moguće čitati i u Srbiji, gdje ju je objavila Laguna.
Ako ste ikada čitali njezine postove, znate da se Vedrana u svojim tekstovima uvijek raspištolji i na svoje mete navali jedinim mogućim oružjima kojima raspolaže: jezikom i perom. Volite li njezin izravan pristup, nemilosrdnost, otvoren britki um te smisao za crni humor i ironiju, ova će vam knjiga sjesti kao naručena.
I ne samo to, čitajući, postaje jasno da je Vedrana zapravo jedna od nas, s istim boljkama i problemima. Jedina razlika je u tome što je ona o tome voljna glasno progovoriti. Većina nas, pak, živi kroz njezinu hrabrost i čita njezine tekstove u tišini.
Bilo bi nam možda bolje, ili puno drugačije, kad bismo joj bili sličniji.
- Tillie Cole: Tisuću poljubaca (Tisuću poljubaca #1) - 16/04/2024
- Teme sukoba na BookToku - 10/03/2024
- Tracy Wolff: Žeđ (Žeđ #1) - 03/03/2024